Noćorog Svjetlonošama označava grmljavinu (munje, gromove ...) koja se počinje pojavljivati tijekom 'alandskog mjeseca' Noćnika. (Noćorog se može poistovjetiti s zodijačkim znakom Ovan – po Athumanunhu).

Dakle, nakon snažne, oštre i izuzetno hladne zime u visoravnima Vrištokrešta, a koju Svjetlonoše nazivaju Slabljenje, nakon Vremena Bijelih snjegova, Jutarnja zvijezda Vrištokrešta Danka (grboslovna Omda) pomiče se za 30 stupnjeva u odnosu na planinu Vrištokrešt i Okolni narodi opažaju da je zvijezda Danka ušla u zviježđe Noćoroga.

Sunce odjednom dobiva jači sjaj i dani postaju sve duži, raslinje koje još uvijek drijema pod zemljom, koju je do tada pokrivao snježni pokrivač, odjednom se počinje buditi, a cijela se Priroda vraća svom aktivnom ciklusu.

Svjetlonoše ostavljaju Zimski bedem Citadele Svjetlosti, jer Alantael je sada zaštićen bojosklopom koji su samo za Njega posložili i ništa, ali baš ništa ne može probiti, ili narušiti taj bojni složaj što ustrojiše ga ti najstrašniji i najbolji ratnici što ikada prije zapamti ih to Strašno i Nezamislivo Vrijeme.

Dakle, napad i snaga topline nasrće na posljednje hladne zimske dane visoravni Vištokrešta. Topla Mora Južna postaju još toplija, srebreni se borovi srebrom srebre, a najljepše tamne oči koje je ikada prije zapamtilo Vrijeme toliko su svjetle da ni Noći više nisu tako tamne.

Ljubav Divane prema Alantaelu Okolni narodi vide na cijeloj Prirodi i njezinom snažnom buđenju. S visokih visoravni Vrištokrešta, ali i u mračnoj i tajnovitoj šumi Noćošumi čuju se pjesme što u dubokim tonovima pjevaju ih Svjetlonoše ..., a riječi su vam već od prije poznate: jutro koje donosi novi početak, snaga, autoritet i hrabrost Onoga što pokloniše im ga Nebesnici nakon strašne bitke na bojnom polju Vječnosti, mladost i snažna volja za napretkom, želja za otkrivanjem novih horizonta ...

No, Svjetlonoše vide munje i gromove na Nebu i oni znaju da je to opasna vatra uzrokovana željezom, odnosno da je to početak novih prijetnji Hladnih vatri koje se također bude nakon za njih pogubnog doba Bijelih snjegova. Poradi toga Svjetlonoše su oprezni, pa oni pripremaju svoje oklope i oružje ... spremni su na sve, samo da bi opet vidjeli predivnu Jutarnju zvijezdu Danku i Njega obasjanog tom mitskom božanskom svjetlošću.

Eto, tako bi nekako ukratko bio početak 'Vremena Tajni' što započinje zadnjim danom 'alandskog mjeseca' Zimnika i prvim danom 'alandskog mjeseca' Noćnika. Sve je spremno za dolazak hladnih kiša Rosokapi, odnosno, slijedećem znaku Nebeske povorke koji se naziva Rosokapa (kiša po Athumanunhu i koji se donekle možda može poistovjetiti s znakom vodenjaka, ali s karakteristikama bika) ...

(...) Poput iznenadnog praska razlila se jutarnja svjetlost nad proplankom Noćošume, bila je to snažna jutarnja svjetlost na mjestu gdje se uvijek gasio Dan, ali ta jutarnja svjetlost sada je razbijala tminu Noći, bilo je to mjesto koje su Svjetlonoše nazivali Tamodan - mjesto gdje se gasi Dan.

Divani, promrzloj i iscrpljenoj od cjelonoćnog hoda prema visokom planinskom proplanku, Tamodan je izgledao kao mjesto gdje je 'Vrijeme uhvaćeno i stoji'. Jutro se budilo uz posljednje sjene koje su plesale svoj posljednji noćni ples. Divana nije mogla odrediti da li je Dan tek započeo, ili se ponovno spušta Noć, jer Tamodan je izgledao tajnovito i misteriozno, kao da tu vjetrovi plame i stenju, a nešto jako opasno promatra svaki njezin pokret ...

Kamo si se zaputila Noćurice?! Ovo je moja 'straža jutarnja'! Ova Noć po Tebi ime je dobila, ali Jutro nosi ime Njegovo! ... (...)