Kada se Jutarnja zvijezda Danka pomakne na svom putu za negdje oko 180 stupnjeva Okolni i Mokri narodi opažaju da ona ulazi u zviježđe koje čine dvije 'lijepe zvijezde', pa jednu nazivaju Neboplesačica, a drugu Desna. Dakle, kada se Jutarnja zvijezda Danka poklopi s blistavom zvijezdom Neboplesačice, Okolni i Mokri narodi to objašnjavaju i najavljuju kao skori susret i sjedinjenje Alantaela i Divane u 'Zemlji žeđi', jer ona druga zvijezda nazvana Desna zapravo predstavlja božicu Pravde i Istine u koju vjeruju Punari (PU stinjski NAR od I).

No, o njoj neki drugi put, jer ona je zapravo i sedmi znak koji može odgovarati zodijačkom znaku vage. Dakle, šestim znakom Punara započinje 'alandska' jesen koju oni nazivaju Dozrijevanje, a taj deveti mjesec po alandskom kalendaru Alandyarnycu naziva se Maglodan.

Tiho, tajnovito i polako počinju se spuštati prve alandske jutarnje magle s tajnovite planine Wyghen koje najavljuju misterioznu Parodimu. Svjetlonoše se počinju pripremati za strašnu i nemilosrdnu Zimogrozu skupljajući plodove dugog toplog ljeta i pohranjuju svoju žetvu. Letokrilci, Jezdojuri, Oštrosijeci i Vidani sve se više približavaju Zimskom bedemu, jer valja im ga opet utvrditi i iza njega zaštiti ono najvrijednije što imaju.

Tako objašnjavaju Punari ono doba kada je pola tajnovitog kruga opisano, odnosno Vrijeme Tajni u kojem je najčistije djevičanstvo posljednje mitske čarobnice Nočurica združeno sa velikom snagom i moći Nebeskog mitskog Pravednika što Nebesnici poslaše ga Okolnim narodima da zaustavi ratove, stradanja i patnje koje su svojom pojavom izazvale Hladne vatre.

Punari (Pustinjski narodi) u to doba prvi su puta osjetili svježinu i okrjepu hladne vode što donijele su kiše Rosokape gonjene strašnim vjetrom Buralanom koji je to učinio samo zbog Njega. Punari su tada u svoje zapise jednostavno, ali misteriozno zapisali: 'Dolaze! Dolaze hladne kiše Rosokape nošene strašnim vjetrom Sjevernim da napokon natope prokletu 'Zemlju žeđi'.'

Doista, tog jutra dan se probudio bez Sunca i svi u Pustoprahu su opet imali svoje sjene, jer Divana napokon osjeća svu svoju snagu ljubavi. Njezine oči, oči kakve još nije zapamtilo to Strašno i Nezamislivo vrijeme, tog jutra bude se snene ...

Ako pak se tog jutra čuju i tajnovite pjesme Svjetlonoša o nečijim snenim očima koje griju tim 'Ledenim ratnicima' krv u žilama, onda nema nikakve sumnje! ... Sve je savršeno, baš onako kako po Punarima i treba biti i Legenda doista živi ...

U ono Doba, Doba kada su Bogovi postali Ljudi i obitavali su među Njima, na onoj strani najudaljenijih uporišta Vremena i Prostora, Oni (Svjetlonoše) Divlju rijeku pregaziše i utemeljiše Svoj Grad (Sigozim) koji imenom Svojim nazvaše. Usred hladnog Sjevernog Prostranstva (Tihodol) popeše se na Goru visoku (Vrištokrešt), posjedaše u tajnoviti krug, ogrnuše se svojim plavim plaštevima i zapališe vatre.

Sjedili su tu Danima strpljivo, Noćima osluškivali zvukove pozorno i čekali da se napokon Iskonska Tama izlije iz Ničega i uobliči u Beskonačnost. Onda pak kada se napokon rodila Jutarnja zvijezda Bogovi su postali Ljudi i Ljudi su postali Bogovi.

Sedam je sjajnih Zvijezda tada na trenutak posudilo Osmoj Zvijezdi sjaj. Sedam se promijenilo u Osam da bi napokon postalo Jedan, pa opet Sedam koji se mijenja u Osam koji postaje Jedan. Legenda je slobodno mogla započeti i započela je.

Od tog trenutka Legenda je lutala s Njima tim Strašnim i Nezamislivim Ledenim prostranstvima Tihodola sve dok se napokon nisu skrasili u Plavetnom Snu, jer Njihovo Vrijeme skoro je došlo ... (Susret Svjetlonoša i Čuvara Legendi)