Dakle, sada se zvijezda Hawalandha opet pomaknula za novih 30 stupnjeva i na oko 330 stupnjeva vidi se točno na mjestu Sjeverne zvijezde Noćurke koja je najsjajnija u Zviježđu Mrkozvijer (Medvjed).

Po alandskom Alandyarnycu mjesec je to koji se naziva Zornik, a dvije izuzetno sjajne i lijepe zvijezde sjaje na noćnom Nebu kojeg pozorno motre Uzvišeni i na njemu opet nešto vide, ali opet ne razumiju.

To nisu razumjeli ni u noći Svjetloroda (trenutak kada se Kavalirima Svjetla vraćaju njihove sjene), zapravo Uzvišeni su zapisali, ali izgleda da baš i nisu bili sigurni u to što su vidjeli: 'Trideset je Kavalira Svjetla u moćnom savezu Beskrajna Sjena, a kada im se pridruže njihove sjene moćni savez postaje još snažniji Vječna Svjetlost.'

Dakle, dvije zvijezde dvostruki su znak koji simbolizira duh i materiju, a sve bi zapravo moglo ukazivati na nužnost osjećaja univerzalnosti nauštrb individualnosti i osobnosti, pa čak i po cijenu uništenja (smrti). Izgleda da su Uzvišeni bili sasvim sigurni i uvjereni da su Svjetlonoše spremni radije umrijeti nego pomiriti i prepustiti se kaosu dekadencije što izazvaše je Hladne vatre i u koju naivno upadoše Okolni narodi.

Zato su Uzvišeni Svjetlonoše uvijek u svojim pričama opisivali kao 'najplemenitiju skupinu ljudi koja je ikada zemljom koračala' … Mudrost koju su stekli drevni Uzvišeni, volja i snaga koju su predstavljali Kavaliri Svjetla i moć koju su zagonetno Nebesnici podarili Alantaelu i svjetlost zvijezde Danke koja se širi na sve strane zapravo simboliziraju ekspanziju Dobra koje će uskoro opet planuti i opetovano nanijeti poraz Zlu koje se još jednom podiže i manifestira se u posljednjem znaku kojeg Uzvišeni vide na Nebu.

Dakle, opet se sada zvijezda Danka pomiče za 30 stupnjeva i ulazi u slabašnu svjetlost Mjeseca, pa se na trenutak gubi, no, tajanstveni krug je konačno zatvoren. Kavaliri Svjetlosti vidjeli su rođenje zvijezde Danke, u noći Svjetloroda pridružile su im se njihove Sjene, a osvitom zore nestali su u tajnovitim šumama Srebrobora da bi se tog jutra pridružili odredima Svjetlonoša koji su cijelo to vrijeme bili dobro skriveni, ali i spremni svakoga trenutka pojaviti se, pa i na najmanju opasnost kod Zimskog bedema.

Onda pak kada šumu Srebrobora zanjiše vjetar Sjeverni, stara skitnica Buralan i svojim neumornim zamahom podigne, te u visine ponese jato 'Enhuptica', nad prostranstvima Tihodola Alanda rađa se nova Zora, novo svitanje. Jedino tada i jedino tamo lete te snažne i žive ptice praznim Nebom iznad nadolazeće plime zlatne zore koju pozdravljaju prodornim krikovima 'kee – aarrm'.

... Lutali ste opasnim maglovitim planinama, ali ste napokon saznali više o alanderskoj krvi koja teče u vašim venama ... i bili ste poslani tamo gdje je preostali komadić jednog od velikih Alandera još uvijek skriven i nepokupljen (Lampionar).

Tamo ste kopali kroz vrlo tijesne planinske špilje ispod visoke planine gdje se održavala Tama. Otkrili ste jezera lave i rastopljene stijene. Posljednju preostalu iskru iskoristili ste za vatru Istine, ali ste tom vatrom privukli pozornost Zla. Uslijedila je bitka u kojoj ste uspjeli poraziti Tamu, ali ne i Zlo ...

(Čuvari Legende objašnjavaju Svjetlonošama 'Vatreni raspad Noći bez Mjeseca')