Tamno, mračno i oblačno Nebo bilo je ispunjeno predznakom Smrti. Iz guste magle, koja se valjala poput plimnog vala, izranjala je Nekromanova vojska, točnije Lutajuća Horda. Bezdušni stvorovi, kosturi obavijeni tamnim okovima magije, ratobori nekih drugih vremena, zaboravljeni ... ratnici kojima je oduzeta - 'smrtna tišina'.

Njihovi mačevi ne sijevaju na Svjetlu, kao da gutaju svako Svjetlo, crni poput Tmine ponora Bezdana iz kojeg su došli. Na vrhu padine Vrištokrešta nazvane Posljednji horizont, pod Vijobojem, na kojem sjajila velika osamkračna zvijezda Amda (athu. ponekad Omda), stajao je Alantael. Njegov oklop blistao je na posljednjim zrakama smiraja dana ... oko njega rasporedili su se Galanteri, Odanici, Vodiboji ... ratobori kaljeni i prekaljeni u tisućama bitaka - ali niti jednoj, kao što će biti ova ...

Među njima je mlada Vikontesa Vremena - Aksebenka, okružena mladim Vrišticama, djevojkama ratnicama čije oči žarko sjaje. Malo dalje, nešto neznatno iza njih, poredale su se borbene košnice Noćurice Kontese Jantardame (athu. Divana), a njihovi dlanovi bili su puni crvene čiste energije, koja će prva snažno udariti po Letrupima i Mrakostima (athu. Nekromancima, Mrtvohodi).

Tlo se počelo tresti, bilo je izgledno, Mrtvohodi su krenuli, Svjetlonoše istodobno podignu svoje štitobrane. Čelični klin zabio se snažno u redove Truplohoda, a udarci su sve glasnije odjekivali planinskim visoravnima, čelik o čelik, čelik o kost ... krikovi mrtvih koji nikada nisu umrli.

Alantael je s Ražobodima i Pikobodima potpuno pregazio Mrtvohode, ali velika većina njih opet se pridignula i krenula naprijed. Divana upozori Alantaela: Alantael, oni se hrane i liječe strahom tvojih Svjetlonoša! Moraš mi otvoriti put i pronaći njihove Magotrupe! Njih moramo uništiti, oni su izvor njihove Magije i Snage.

Magotrup - (athu. nekromant) bavi se odvratnim i zabranjenim vještinama magije, povlači se po grobljima, tražeći trule komponente za svoje opscene čarolije. On poziva nemirne, izmučene duhove mrtvih, tražeći njihove tajne. To su zapravo - Podizači Mrtvih.

Alantael je odmah shvatio što Divana od njega traži, zaokruži Oštrosijekom u zraku, a Skrizami prepoznaju signal te se stanu okupljati oko Alantaela. Alantaelov Oštrosijek zapali se plavkastim plamenom, a to isto dogodi se i s mačevima Skrizama. Alantael jurne kroz redove Truplohoda i ubrzo izbije pred zbunjene Magotrupe čarobnjake koji su do tada bili zaokupljeni Podizačima.

Divana se, kroz prostor koji je ostao iza Alantaela i njegovih Skrizama, uspjela probiti s dvije košnice Noćurica koje su strašnim žutim plamenom udarile po Magotrupima. Nastala je vriska, a tijela Magotrupa zapaljena žutim plamenom počela su gorjeti, istovremeno, tijela Truplohoda počela su se raspadati u prah.

Ubrzo je Nekromanova Magija Sjena počela nestajati, raspadati se. Bojno Polje ubrzo se smiri, jeka bitke utihne, a od zvukova ostali su samo udisaji onih koji dišu, onih koji su živi ... Noć je padala polako, a slatki umor pobjede polako je počeo obuzimati Svjetlonoše i Noćurice.

Divana se primaknula Alantaelu, njezini dlanovi još su tinjali plavkastom svjetlosti: Pogledaj je Alantael, pogledaj svoju kćer, neumorno te je pratila i stalno je željela tijekom bitke biti blizu tebe ... Alantael, postala je - prava kćer oca svojega! Alantael se samo osmjehne: Vidio sam da podjednako barata Mačem i Magijom, njezini trifekti su nevjerojatni, kao da izbijaju iz Koboda istodobno s udarcima mača. Netko joj je ovo morao pokazati ...

Divana uzvrati osmijeh, ali upozori Alantaela: Nadam se da ti je zorno da ovo nije gotovo ... tek smo počeli, a ovo je bila samo jedna od bitaka u ratu koji uskoro dolazi!