Akseben nikada nije bila dijete koje će mirno sjediti u kutu - njezin um stalno radi i neprekidno je aktivan, ona je poput vjetra, uvijek je u potrazi za nečim novim, za nekakvim znanjem, ili nestašlukom ... Svjetlonoše i Noćurice zaduženi za njezinu sigurnost i odgoj brzo su naučili da je paziti na Alanu - izuzetno teška i odgovorna zadaća koja izgleda kao da se neprekidno boriš sa snježnom olujom.

Tog jutra, Svjetlonoše Zidobrani i Kulobrani Kamenzida, spremali su se preuzeti svoje straže i položaje. Međutim, kad su trebali navući svoje oklope, dočekalo ih je iznenađenje - svi oklopi bili su napunjeni snijegom! Iza vrata oružarnice Alana je uživala i kikotala se dok su Svjetlonoše izbacivali snijeg iz oklopa i pri tomu psovali!

Istog jutra, nešto bliže podnevu, u obrambenoj branič-kuli, rabeći svoje čarobne sposobnosti, Alana je prizvala Sjene koje su plesale po zidovima i međusobno se došaptavale ... kod Svjetlonoša je zavladala panična potraga za tajnovitim uljezima, a za koje su pomislili da su im zaobišli položaje straže.

Potraga za uljezima je potrajala neko vrijeme, sve dok nisu otkrili, skrivenu iza zavjesa, malenu Alanu koja je 'umirala' od zabave i smijeha. Posebna 'poslastica' za Alanu bile su Noćurice za njezin odgoj Mjesečeve sestre. Naime, Alana se neprimjetno zavlačila u laboratorije u kojima su Noćurice spravljale svoje čarobne napitke za zdravlje, ali i one čarobne.

Alana je jako dobro raspoznavala te napitke i Noćuricama na neobjašnjiv način miješala ih te spravljala nove nepoznate koji su mogli proizvesti smiješne efekte na onoga koji bi ih popio. Znala je tako podvaljivati u čajeve svojih dadilja napitak od kojeg bi im glas postao piskutav, smiješno visok, ili pak nalik glasanju cvrčka ... Nemali broj puta Divana ju je pozivala na suočavanje, ali je Alana uvijek vješto glumila nevinašce kojem eto oči svjetlucaju od zadovoljstva pobjede.

Kod stražarnica, dvorana i ulaza u zgrade, čarolijom koju je potajno naučila od Noćurica, izazivala bi ledeno skliske podove. Svjetlonoše koji su uvijek nekamo žurili znali bi treskom završavati na stražnjicama, ili pak bi mahali smiješnim pokretima ruku, što je Alanu zabavljalo, pa bi im nadjenula nadimke, poput 'Rasplesani Labud' ..., što je zbunjivalo te prekaljene ratnike - kakav labud?

U svojim nestašlucima i smicalicama nije pošteđivala ni Galantere, ni Vodiboje, ali ni druge Odanike ... iznenada bi im pucale kopče na pojasevima mačeva, ogrtača, štitobrana, kaciga ... a kad bi ih pokušali podiči, oni bi jednostavno doletjeli na drugu stranu.

Koliko god da je Alana 'izluđivala' svojim nestašlucima, svi su je zapravo obožavali i voljeli - iako je bila pomalo i luckasta, njezina energija i toplina, koja se širila u njezinoj blizini, zapravo je grijala cijelu utvrdu Kamenzid u hladnim danima usred vrleti Vrištokrešta ...