Jesu li tajanstveni istarski Stonehenge na Maklavunu, misterioznu grobnicu, kultno svetište i drevni astronomski opservatorij između Rovinja i Kanfanara u južnoj Istri izgradili mitski Argonauti? Neobičan kupolasti grob, star više od 3500 godina, čiji se megalitski sklop koristio za kultne obrede i kao neka vrsta sunčanog kalendara, jedini je takav tholos mikenskog tipa pronađen izvan Grčke, a dva zrakasta zida na ulazu sa zapadne strane određuju zimski i ljetni solsticij, tvrde mladi istraživači Društva za zaštitu kulturne baštine Dvegrajci iz Kanfanara. Predvođeni zaljubljenikom u arheologiju Antunom Medenom, oni su samo na području Kanfanara otkrili više od 45 kamenih grobova iz brončanog doba, a odnedavno su sve češće vodiči ekipama arheologa, astronoma i znanstvenika iz cijeloga svijeta!

Istarske piramide

- Za najveći istarski tumulus već godinama vlada velik interes istraživača iz cijele Europe. Stručna javnost smatra da lokalitet zbog njegove iznimne važnosti treba maksimalno zaštititi jer je postao atrakcija svjetskih razmjera. Tumulusi su zapravo istarske piramide. Riječ je o jednom od najstarijih nadgrobnih spomenika koji je oponašao neobične kupolaste grobnice iz mikenskog razdoblja. Pozicije i način gradnje ukazuju na to da su možda imali važnu obrednu funkciju, kao svetišta, a moguće je i da su služili kao drevni astronomski opservatoriji - kaže dr. Kristina Mihovilić, ravnateljica Arheološkog muzeja Istre.

Istarski Stonehenge svjedoči o prisustvu nepoznate napredne civilizacije koja je povezivala kulture Mediterana i Europe i zato je, upozorava, važnost njegova očuvanja neprocjenjiva.

- Istarski tumulusi potječu iz brončanog doba, a u jadranskoj ih zoni ima dosta i u Dalmaciji oko rijeke Cetine. Riječ je o specifičnoj grobnici koja je napravljena kao sanduk od kamenih škrila, na koji je naslagano kamenje. Slične građevine nalazimo po cijeloj Europi i Mediteranu, s tim da najraniji potječu još iz neolitika, a u Istri su se gradile i do rimskog doba. Istarski su tumuli veoma zanimljivi jer su neuobičajeno velikih dimenzija, a smješteni su na strateškim položajima i vrhovima brežuljaka. Sudeći prema  materijalu i dimenzijama, u njima su pokapani najuvaženiji velikodostojnici. Na tumulusu Valmarina na Velom vrhu kod Pule i Monte bombista kod Banjola nađeni su brončani bodeži, koji su u ono doba bili atributi vojskovođa - kaže arheologinja Giulia Codacci-Terlević iz Arheološkog muzeja Istre.

Istarski su tumulusi kružnoga oblika, obrubljeni vijencem u suhozidu i megalitskim zidom. Neki arheolozi smatraju da su ranije imali i krov u obliku kupole, te da su podsjećali na današnje kažune.

Kultovi Sunca

Tumul Maklavun ističe se po arhitekturi jer ima poseban prilaz, tzv. dromos, a istraživači su dokazali  da je imao i krov s kupolom, te da se radi o jedinom takvom grobu nalik grčkom tholosu izvan Grčke. Jesu li utjecaje s Egeja donijeli novi doseljenici ili su stigli trgovačkim putovima, tek treba istražiti. Činjenica je da su bodeži pronađeni u pulskim tumulusima egejskog porijekla i još su stariji od maklavunskog brončanog šila.

Naime, arheolozi su u opljačkanom grobu na Maklavunu pronašli ulomke keramike i neobično brončano šilo, što su povezali s drevnim ritualima koji su se najvjerojatnije odvijali oko grobnice. Istraživači za sada ne mogu potvrditi je li se radilo o kultovima Sunca i slavljenju poganskih obreda. Većina je pronađenih grobova okrenuta u smjeru sjever - zapad, kosturi su pronađeni u zgrčenom fetusnom ili sjedećem položaju, lica okrenuta prema zapadu. Tumulusi su se gradili na vrhovima brežuljaka, kako bi preminuli velikani bili što bliže nebu i kako bi i poslije smrti vladali cijelim krajem.

Tajanstvene kamene krugove konstruirali su nepoznati doseljenici, koji su u Istru stigli prije Histra, na početku 2. tisućljeća prije Krista.

- Znamo da su nam donijeli patrijarhat, poznavanje lijevanja metala i društvenu raslojenost. Gradili su velika utvrđena naselja i imali vrlo razvijenu tehnologiju i organizaciju. Bili su očito vrlo napredna civilizacija i ostavili su nam vrijedne tragove - kaže Kristina Mihovilić. Prastanovnici Istre bavili su se stočarstvom i poljoprivredom, lovili su divljač i gradili impozantne megalitske zidine.

Promatranje solsticija

- Bila su to nemirna vremena doseljavanja. U to je vrijeme sagrađeno i najviše tumulusa. Većina ih je pronađena u jugozapadnom dijelu Istre, dosta ih je istraženo u tršćanskom kršu, a nedavno su i u okolici Udina u Italiji iskopani veliki tumuli slični istarskim. Talijanski arheolog Bataglia postavio je hipotezu da se pozicija tumula poklapa s koncentracijom kažuna - kaže Giulia Codacci-Terlević.

Dvegrajci su na Maklavun doveli i Rovinjca Borisa Vučkovića Habera, koji je nakon postavio hipotezu da je impozantni tumulus, s ulazom okrenutim prema zapadu, zapravo bio promatračnica solsticija. Budući da u prapovijesti nije bilo kalendara, najvažniji godišnji ciklusi, poput zimskog suncostaja, kada se dan prestaje kratiti i počinje nova sezona, utvrđivali su se uz pomoć primitivnih opservatorija.

Prema poganskim vjerovanjima, na taj se dan budila priroda, što se proslavljalo ritualima. Funkcija istarskog Stonehengea bila je orijentacija u vremenu i prostoru, praćenje kozmičkih mijena, te određivanje početka i kraja godišnjih doba.

- Grobnica je očito imala i kultno i astronomsko značenje, a pripadala je moćnom vraču ili cijenjenom velikodostojniku. To je hipoteza koju moramo dokazati, no za to nam nedostaje megalitsko kamenje koje je nestalo s istočne strane tijekom eksploatacije kamenoloma. Naime, pretpostavljamo da je oko grobnice postojao prsten megalita, poput onog na brdu Valmarin kraj Pule ili na nedavno otkrivenom malom sv. Anđelu kraj Poreča. Smatramo da smo na pragu velikog otkrića i da ćemo nakon interdisciplinarnog istraživanja i utvrđivanja točne starosti kamenih blokova u Istri imati prvorazrednu turističku atrakciju, u rangu slavnog Stonehengea - tvrdi Korado Korlević, voditelj višnjanske zvjezdarnice, koji s mladim astronomima iz cijeloga svijeta obilazi i istražuje istarske tumuluse.

Apeli za spas

Voditelj Dvegrajaca Antun Meden ponosan je na arhiv od 8000 slika na kojima je dokumentirao istarske tumuluse.

- Godinama popisujemo to bogatstvo, koje ćemo uskoro predstaviti na 10. rođendan udruge - priča oduševljeno taj zaljubljenik u starine koji je i pokrenuo cijelu priču. Danas o istarskom Stonehengu putem weba raspravlja svjetska stručna javnost, a apeli za spas toga jedinstvenog spomenika krenuli su iz Velike Britanije, s padovanskog sveučilišta, iz Slovenije i Njemačke. Lokalni entuzijasti, uz podršku općinskih vlasti Kanfanara, doveli su na zaštićeno nalazište predstavnike ministarstava turizma i kulture. Dogovoreno je da se lokalitet uredi, ogradi i da se omogući razgledanje te ekskluzivne atrakcije sve brojnijim posjetiteljima iz cijeloga svijeta. Preduvjet za to je, upozoravaju, hitan prekid miniranja i eksploatacije kamenoloma, koji prijeti opstanku drevnog opservatorija.

Prekidam eksploataciju kamenoloma!

- Prekidam eksploataciju kamenoloma u Sošićima i sanirat ću lokalitet, ali odgovorno tvrdim da zaštićeni spomenik nije oštećen miniranjima i da nije bilo prekoračenja dozvole Zavoda za zaštitu spomenika - rekao je Ivan Čekić, koncesionar kamenoloma na čijem se rubu nalazi  istarski Stonehenge.

Njegovoj je odluci prethodio dugotrajan pritisak javnosti, nakon što su svjetski stručnjaci upozorili na ugroženost Maklavuna.

U pulskom Konzervatorskom odjelu kažu da će na teren izaći kad zaprime službenu prijavu, te da je zadnja inspekcija prije dva mjeseca utvrdila da nema prekoračenja zadane granice od 10 metara oko spomenika.

 - Trideset godina eksploatirao sam ovaj kamenolom, imam sve dozvole. Stalno mi dolaze inspekcije i utvrdile su da nema prekoračenja ni oštećenja. Spomenik sam uredno ogradio i zaštitio, oko njega su betonski stupci i postavljena je ograda prema naredbi Zavoda za zaštitu spomenika.

Ako je i bilo oštećenja, ona nisu od miniranja, nego ga uništavaju oni koji ga obilaze! Nakon svega ovoga odlučio sam prekinuti eksploataciju i dalje ne gren - zaključio je ogorčeno Čekić.

Srodnost Istre i Mikene

Prva je istraživanja tajanstvenih megalitskih grobnica u Istri proveo poznati austrijski arheolog Antun Gnirs prije 100 godina, kad je na pulskoj periferiji otkrio tumuluse golemog promjera, s neobičnim grobnim nalazima. Pedesetih godina istraživanja je nastavio Boris Bačić, koji je prvi istražio i dokumentirao i tumulus na Maklavunu. Tijekom nedavnih istraživanja ilirskih gradina u Rovinjštini, arheolozi Bernhard Hänsel iz Berlina i Biba Teržan iz Ljubljane postavili su hipotezu o srodnosti drevne istarske i mikenske kulture. Naime, tumulus na Maklavunu i obližnjim gradinama, poput najistraženije Monkodonje, svjetske je istraživače neodoljivo podsjetio na slavno mikensko graditeljstvo.

Dvegrajac u borbi za starine

- Uz 15 prvih tumulusa, koje je popisao Boris Bačić, sam sam na Kanfanarštini otkrio zadnjih godina još 30-ak sličnih grobnica. Iza obližnjih Korenića pronašli smo nedavno gradinu s tumulusima, a na susjednom brdu Križnjak našao sam otvoreni grob i još tri tumula na vrhu - priča oduševljeno Antun Meden, voditelj Dvegrajca i zaljubljenik u starine.

Nataša Urošević

19.06.2006.

jutarnji.hr