U sjeni Šaputajućeg Gaja, šumici u kojoj su stabla pregusta kako bi propustila Dan, ali opet, previše su živa kako bi ostala nijema: sviće radost Svjetle Noći - Svjetlost Nove Zore. To je zemlja Putujućih poluljudi, osebujne kimeričke rase (athu. izmaštane rase).

Putujućim poluljudima davno prije dato je obećanje da će ih Svjetlost sama pronaći, a oni samo moraju odbaciti svoje strahove i slijediti svoje srce u potrazi za Pjesmom Vremena (athu. Pjesma Vremena pjeva se unatrag!). Gotovo ozloglašeni, nepravedno naravno, Rogobradi i Jarokopi (athu. Bludojari) izgarali su u svojoj ljubavi prema šumi, glazbi i lijepim ženama, a općenito su šarmantni prema ljudima koje susreću dok kaskaju svojim sretnim, šumskim stazama.

Rogobradi i Jarokop stajali su jedan nasuprot drugoga, rog u rog, dah im se pario od bijesa i uzavrele krvi. Rekao sam ti da njezina pjesma pripada meni Jarokopi! Bijesno udarajući papcima u tlo zarežao je Rogobradi, dok mu se rep uvijao poput zmije koja je spremna za napad.

Jarokop, naslonjen na deblo starog jasena, ruku ležerno spuštenih niz bokove, samo se nasmijao: Ti Rogobradi samo znaš krasti San! Ona je sama došla k meni ... Koža Jarokopa mirisala je na pelin i tamjan dok su mu oči gorjele zlatnim sjajem.

Između njih, u zraku, nekakvom čarolijom, titrala je lira napravljena od Drveta Snova, a na njezinim srebrenim žicama još su vibrirali odjeci glasova bajne Pohotnice (athu. Šumovilka) koja je prošle noći, zavedena glazbom i opijena žudnjom, pjevala u krošnjama Šaputajućeg Gaja ...

Rogobradi i Jarokop zakorače prijeteći jedan prema drugom, ali u tom trenutku šumica se zatrese iznenadnim potresom ... odjednom ukažu se Alantael i Divana između dva Bludojara. Alantael razdrljene i raskopčane košulje, a Divana raspuštene i raščupane kose i haljinom koju joj je vjetar Magije podizao malo previsoko te je ona pokušavala sputati nestašnu tkaninu.

Alantael u čudu izvuče svoj Pikosijek i s nepovjerenjem se zagleda u dva potpuno zbunjena Bludojara ... Divana je odmah shvatila što se dogodilo te se lagano osmjehnula Bludojarcima, a potom smirila Alantaela: Nisu opasni i neprijateljski raspoloženi, smiri se Alantael! Alantael je pogleda u čudu i upita: Nek se smirim, pa što se to dogodilo, kako smo se našli ovdje usred ... Divana se slatko nasmije: Da se nisi usudio to izgovoriti!

Potom se Divana obrati Bludojarima: Što ste to vas dva pjevali, kakva vas je bajodjeva opčinila pa ste se posvađali? Dopustiti meni ja ću vam biti sudac i arbitar. Divana se primakne vatri koju su netom prije Bludojari zapalili, poravna svoju haljinu i poveže kosu, Bludojari su je gutali pogledom, a Alantael nije skidao oka s njih dvoje.

Alantael se bliže primakne Divani: Tko su ova dvojica, hoćeš li mi objasniti kako smo se našli u njihovom društvu? Divana nježno prstima promrsi Alantaelovu kosu: Hoću, objasnit ću ti, malo je i mene zateklo, ovo se već dugo nije dogodilo, očito je da su ova dva šumostvora u svađi prizvala Pjesmu Žudnje, ali nisu je znali nadzirati i sputati ... nas dvoje također moramo paziti i kontrolirati naše strasti - uvučeni smo u Pjesmu Požude!

Sada su se svo četvero smjestili okolo vatre, Bludojari su bili očarani kako Divana, kada primakne dlanove vatri, nadzire i uznemirava plamen, bilo im je jasno da je ona Gospodarica Vatre i da je Vatra poznaje. Vjetar se smiri, a svjetlost sklizne niz Divanina ramena i zavuče se kroz prorez haljine ...