Kako je Ve'Sluhar nestao tako se i Nebo promijenilo, sada su oblaci bili crvene boje, a vjetar je donosio miris nečega što nije pripadalo ovom Svijetu Poznatom. Uzalud se Šaputajući Gaj pokušao zatvoriti - progutati mjesto na kojem je nastala Pjesma Požude, no, nešto ju je uporno držalo otvorenom - neki Nevidljivi pogled.

Alantael je sjedio pored Divane, štitio je njezin San, a nakon što mu je povila rane i zaliječila povrede, Divana je čvrsto zaspala u njegovom naručju. Alantael nije spavao, a u ruci je još uvijek stezao svoj mač. Bludojari su ležali nekoliko koraka dalje od njih, iscrpljeni od bitke, ali živi.

Odjednom, šuštanje, nije lišće, nisu koraci ... Divana odjednom otvori oči: Ona zna da je Dijete začeto! Tko zna, tko je ona? Upita Alantael i još čvršće stegne dršku mača. Vretka - tkalja Vremena iz Vijeća Sudbine, Ona koja tka niti Vremena ... Ne pripada našem Svijetu, ali bez problema ulazi u njega kad sazna da je Pjesma rođena. Zabrinuto će Divana.

Istodobno se Vretka pojavila u sjeni stoljetnog hrasta, visoka i vitka, savijena u silueti koju kad uhvati i oko zadrhti. Ogrnuta ogrtačem paučine od Zvjezdanog praha, njezine oči, ako su to bile oči, sijevale su blagom svjetlošću - kao da u njima samo Vrijeme teče.

Dijete mora biti predano Vijeću Sudbine! Iznenada progovori Vretka, a glas joj je nalikovao klatnu koje otkucava i mjeri posljednje sekunde Svijeta. Alantael skoči na noge i odlučno zaprijeti isukanim mačem: Dijete je moje, nije još ni rođeno i ne dam ga nikome! Vretka mu priđe bliže, nije hodala, kao da je klizala: Ne! Nisi ti vlasnik Djeteta! Njegova Pjesma već je danas promijenila Ravnotežu zbog tebe, a ako ostane s tobom počet će pjevati ono što nije dozvoljeno.

Sada se i Divana suprotstavi: Pjesma je opasna samo ako je netko krivo svira i pjeva. Vretka sada priđe Divani: Moraš ga ostaviti ovdje, ili ga dati nama! Bit će zatvoreno u Riznici Vremena, nitko ga neće tražiti i spavat će sve dok ... Ne! Nećeš mu uzeti Dušu! Ako je Dijete Pjesma i ako je Pjesma živa, kao što svi tvrdite - onda će Dijete živjeti s nama, sa svojim roditeljima! Odlučno se uključi u raspravu Alantael.

Vretka iznenada zastane, pogleda Divanu i Alantaela: Vas dvoje želite doista čuvati to Dijete? Poznato vam je da ono samo plačem može razoriti Svijet Poznati? Divana položi svoje dlanove na trbuh: Da! To Dijete ne donosi kraj - već novi početak! Nastane tišina koja potraje, a tada Vretka iz ogrtača izvadi nekakvo klupko - Jaje Vremena!

Ako budete u opasnosti pozovite mene preko ovog jajeta, ali zapamtite, cijeli Svijet bit će protiv Vas kad se to Dijete rodi! Zaključi i upozori Vretka i iznenada nestane ... Jarokop pokuša utješiti Divanu i Alantaela: Ali imate Pjesmu i Dijete koje nam se smiješi kroz ovu Svjetlost ...