Tajnoviti Paladin nazvan Šapat koji Budi Svjetlo, vrlo je tajnovit, njega Alantael ne poziva, on dolazi sam kad osjeti da je Vrijeme. Njegovo lice rijetko je vidljivo, njegovo ime nikada nije izgovoreno ... to je Prvi Kavalir Svjetla sa svim osobinama Nebesnika, Bakljonoša koji je zapalio Svjetlo u vremenima kada se Svijet Poznati slomio pod težinom Vječite Noći.

Oči, ako ih uspijete vidjeti, sive su poput pepela, kao da su odraz mnogih Jutra Padova. Rijetko progovara i govori, a kad se to dogodi to je kao kad jeka ima težinu obreda. Oklop mu je crne boje nazvan Oklop Crne Zore, a iskovan je od metala koji je pronađen na mjestu gdje su se Vrijeme i Svjetlo prvi put sukobili i borili ... taj metal nema sjaj i upija zvuk.

Zoreon nikada ne zapovijeda, on je uvijek nazočan, a u njegovoj nazočnosti Sjene Svjetla dobivaju svoju smirenost i svrhu. Njegova moć i snaga dolaze iz Sjene Svjetla, dakle, ne iz Bljeska nego nakon Bljeska. Kada Zoreon želi pozvati ostale pripadnike Sjene Svjetla pokrene Zvuk Šutnje.

Zvuk Šutnje je melodija Vjetra koja se ne čuje ušima, već se osjeća kožom ... Dakle, Vjetar je taj koji je glavno sredstvo komuniciranja između Sjena Svjetla, stoga - uvijek obratite pozornost što radi vjetar: ... zapuhao je topli vjetar, neobičan za to doba godine ... ili pak, možda, ...vjetar je odnekud donio miris sjena pokošenog ...

Na opustošenoj visoravni, od stalnih naleta Vjetra, iznad klanca Crnog Pojasa, okruženi i potpuno opkoljeni nalaze se Divana i Alantael. Nakon Noći bez Mjeseca, neprijatelj stalno dolazi i napada, oboje - Alantael i Divana iscrpljeni su borbom. Magla je gusta, a sam zrak miriše na jutro koje donosi kraj ... napetost je kao struna zategnuta, gotovo pred pucanjem.

Divana je okrvavljena, ali stoji. Pored nje zaštitnički stoji i duboko diše Alantael, ranjena ruka drhti mu na dršci Oštrosijeka, Tišina je duga - preduga. Tada ... kao da su se same planine odjednom nagnule, a zrak počne drhtati, netko, ili nešto dolazi, ali nema koraka.

Iz Magle , bez zvuka, iznenada se pojavi silueta visoka i vitka, ogrnuta ogrtačem Crne Zore. Na njegovom oklopu nema simbola, nema oznaka ... počinju ga osjećati kao pečat na Duši, on polako korača, ali to nije hod - to je Nazočnost. Neprijatelji, odjednom, kao da su naletjeli na zid, zastaju, staju i ne kreću se, neki škrguću zubima, ali nitko više ne prilazi.

Alantael podiže pogled i prozbori: Zoreon ...? Ne može vjerovati u ono što vidi, a Zoreon se ne zaustavlja, samo podiže ruku u znak pozdrava, a potom zgrči prste u znak Treće Zore - to je znak buđenja Sjena Svjetla. Iz stijena, iz snijega, pojavljuju se Sjene, oni dolaze! Nijemi, teško oklopljeni i naoružani, oči su im hladne, ali pokreti su im savršeni.

Ubrzo Sjene Svjetla, njih desetak, započnu obračun s neprijateljem, nema poklika, nema povika - samo borba Tiha - Brza - Smrtonosna ... Kad je posljednji neprijatelj pao, Zoreon stane pred Alantaela: Došao sam jer sam čuo Tišinu! Prva Svjetlost već se vidi - nema Sjena, samo tvoje Srce ... Nakon ovoga što je izgovorio Alantaelu, okrene se i nestane u Magli, a Sjene za njim - kao da ih nikada nije ni bilo.

Divana je zbunjeno gledala, a Alantael joj pokuša objasniti: On ne dolazi kad ga pozoveš ... dolazi kad zna da si spreman čuti šapat.