Alantaelu postane jasno: ovo biće bit će teško zaustaviti! Međutim, ako on organizira i pokrene zajedništvo Bludojara, Pohotnica i Jelenogih Šumovilki, možda uspije dobiti snagu Pjesme i Plamena! Divana je to isto doviknula Alantaelu: Alantael vodi nas zajedno, imaš snagu šume, vina, krvi i ljubavi! Svi ćemo ti pomoći!

Na samom rubu šume stajalo je biće visoko i neopisivo, lice mu se nije vidjelo, ali svi su osjećali kako ih gleda i

motri pozorno. Divana zacrta obrambeni krug i zaštitnički položi ruke na svoj trbuh: To biće nije iz našeg Svijeta, došlo je jer je osjetilo Neotpjevanu Pjesmu. Jarokop zatapka papcima po tlu i nasmije se: Znači boji se Budućnosti, to je dobro!

Zatim napne strunu svojeg luka od bršljanova drveta. Rogobradi pak nadoda: Mi smo Prošlost, Sadašnjost i Vino od kojeg će ga svaki gutljaj borbe zaboljeti! Podigne trozube vile i pljune na tlo. Biće zakorači, cvijeće odmah stane venuti … zapjeva Pjesmu jezive melodije bez glasa.

Bila je to Magija starija od jezika! Tabor odgovori gromoglasno. Alantael podigne Oštrosijek koji stane plamtjeti, Jarokop odmah odapne strijelu od hrasta. Strijela proleti pored bića i zabije se u nevidljivu Uspomenu koje je biće

nosilo. Biće Vrisne i zatrese se poput stabla na vjetru – bio je to Gutač Uspomena.

Bludojari stanu udarati u svoje bubnjeve dozivajući Snagu Šume te se uskoro korijenje stabala počne uvijati prema Gutaču. Divana uz pomoć magije proizvede trifekt Nerođene Svjetlosti koja naglo pogodi Gutača, a istodobno Pjesma Djeteta stane odzvanjati među krošnjama.

Gutač zaurla od boli i pokuša se zaštititi ogrtačem iz kojeg se pojavi desetke Sjena: drevni ratobori izgubljenih duša. Bitka se rasplamsala, Alantael prvi stane sječi Sjene, Divana se okružila zidom Vatre iz kojeg malo pomalo kuljaju plameni jezici koji pale Sjene. Bludojari urlaju Pjesmu koja nikad ne prestaje (athu. Pjesma Borbe), Pjesmu koja nikada nije naučena i otpjevana do kraja.

Gutač Uspomena pokušava svoj posljednji i najopasniji udar usmjeriti na Divanu, ali sada reagira nerođeno Dijete. Dijete pošalje na Gutača - Misao! To nije bio plač, nije bio krik i nije bila riječ … bio je to Val Sjećanja na Budućnost! Gutač bez riječi posrne i stane se raspadati na crne trake sjećanja koje se pretvaraju u pepel i tišinu.

Tabor gromoglasno uzvikne: Pobjeda! Doista bila je to prava pobjeda, ali bila je naplaćena cijena te pobjede.

Rogobradi leži ranjen, Jarokop pritišće ranu na rebrima, krv mu curi, ali on pjeva i smije se kroz suze bola. Jedna od Jelenogi tiho prošapuće: Spasilo nas je iako još nerođeno!