Iz korijenja drveća polako se oblikovala kreatura, iskrivljena, visoka, tanka kao drvo koje je željelo postati biće, pa je naglo zaboravilo kako. Koža koja je bila naborana kao kora drveta, nekako ljuskasta, po kojoj su razni prastari slovožigovi sličili crvima koji gmižu, dah koji je ledio i stvarao inje po travi ...

Kreatura nije govorila, samo je tupo gledala, a onda je Jarokop prošaputao, skoro se ugušio riječima: Ve'Sluhar! On čuje svaku pjesmu, a pojavljuje se kad čuje pjesmu koju nitko ne bi smio pjevati! Alantael ga zbunjeno pogleda: Što on sada želi? Kakvu je to zabranjenu pjesmu čuo? Divana odgovori Alantaelu umjesto Jarokopa:

Želi ono što je začeto noćas u Pjesmi između tebe i mene Alantael, ta Pjesma raste i polako poprima Moć! Rogobradi zareži i poprimi divlje obličje te spusti rogove u namjeri napada: Nećeš uzeti ni dobiti ono što ne razumiješ! Ve'Sluhar samo podigne ruku i opet se začuje pjesma i glazba, ali ovaj put ne strastvena, već hladna i oštra ...

Divana bolno vrisne i odmak rukama prekrije trbuh. Alantael se odmah nađe uz Divanu: Što se događa Divana?! Sada pak Jarokop odgovori umjesto Divane: Želi Pjesmu koja je postala Dijete! To je Zov Vremena koji je postao Dijete Vremena! Ako se uspije roditi pjevat će cijelom Svijetu i Svijet više nikada neće znati za Tišinu!

Sada Ve'Sluhar popusti i pruži ruku, ne neprijateljski i napadački, već kao kad se traži nešto što mu pripada. Međutim, Alantael se prepriječi između Divane i Ve'Sluhra: To dijete je moje! Ako ga želiš moraš prvo mene oboriti! Ve'Sluhar se nije micao, ali zemlja okolo njega počela se otvarati.

Kao da ih je sama tišina zemlje izbacila, iskoče Sjene, nisu imale oči, ni usta, samo konture koje titraju, a bilo ih je desetak. Divana je klečala na zemlji i rukama sprječavala pristup do njezinog ploda te istodobno izgovarala čarobne riječi zaštite. Bludojari skoče uz Alantaela, svaki s jedne strane, znali su: Ako Ve'Sluhar uzme Dijete, Pjesma će postati Kletva Vremena koja će obrisati Svijet.

Alantaelov Oštrosijek je skroz potamnio, kao da je svo Svjetlo oko sebe upio i sad ne može bljesnuti ... Međutim, to je bio trifekt koji mu je podarila Divana osobno - sada je i Oštrosijek bio spreman rezati Sjene. Ve'Sluhar pokaže rukom, a Sjene krenu u napad. Jarokop zabije kopita u zemlju i iz nje polete pikošiljci trave i kratkobodi udari vjetra, Rogobradi se snažno zaleti i rogovima obori nekoliko Sjena ...

Tad se Alantael zaleti među Sjene, njegovi zamasi pretvore ih u prah, a njegov oklop od Sveprona nazvan Svitanje Pravednika dodatno ga zaštiti od napada Sjena. Ve'Sluhar se ne bori, ali gdje god pogleda Sjene se regeneriraju i kreću u napad ... Tada Se Divana osloni na koljena i podigne ruke prema Nebu: Alantael, zadrži ih još malo, Dijete čuje što se događa i pokušava odgovoriti i pomoći!

Odjednom iz trbuha Divane izbije jarka svjetla crta koja pogodi Ve'Sluhara točno u oko. Zapravo nije to bilo svjetlo, nije plamen, nije grom - bila je to nota. Čista, zrela, savršena ... Ve'Sluhar stane a tijelo mu stane pucati, a potom se i okameni ... Sjene nestanu u trenutku - kao da je Vrijeme odlučilo kako ih jednostavno ne treba biti.

Zavlada Mir i Tišina, čuje se samo Divanino duboko disanje, Alantael odmah priskoči k njoj: Što je ovo bilo Divana? Tvoje Dijete upravo ti je pomoglo. Odgovori Divana i uhvati Alantaelovu ruku koju položi na svoj trbuh. Alantael osjeti nekakvo kucanje, kao ritam ... Bludojari stanu tapkati papcima u ritmu - kao da im netko diktira tempo ...