Zagrobnice su mrtvožive lijepe žene ratnice koje galantno jašu na Nebouzorima. Štitoborke (Štitovke) poznate su Svjetlonošama kao tajnovite i divlje mrtve djevojke koje su nekom od magija čarača vraćene među žive.

Aristokratskim stavovima držanja fantastično spajaju gracioznost i bijes te su zapravo Demonice smrti koje se hrane dušama mrtvih (palih) ratnika na bojištu. Athumanunh ih opisuje kao sumorne Demone smrti, ali u obličju blistave ženske ljepote.

Zagrobnice posjeduju veliku tjelesnu snagu i okretnost (uvijek je dobro vidjeti ih na svojoj strani), a nose kompletne oklope,naoružane mačevima, štitovima i kopljima. Više rangirane Zagrobnice imaju krila slična kao i ona kod Nebesnika, ali su nešto manja.

Ljepota Zagrobnica je neupitna, a koža im je nježno-blijeda, kosa duga uredno počešljana i vezana kako ne bi smetala u borbi.

Zapravo, kao zaključak, Zagrobnice su nekako više slične Nebesnicima nego Tamokoscima, ali ipak se ubrajaju među Tamokosce.

Zanimljiv je bojni poklič Zagrobnica: Ker-ee! Koji više sliči sablasnom uzviku, ali i pokliču Enhu ptice: Kee-ar! Promatranje Zagrobnica smrtnim ljudima izgleda kao 'buljenje u plamen' jer te lijepe Štitoborke zapravo su vjesnici pokolja.

Zagrobnice se vrlo lako mogu pomiješati sa Sudbodjevama ... no, o tome priča neka druga priča.

(...) Debora, sestro krilata, nisu svi muškarci zločesti, niti su sva čudovišta čudovišna ... Zašto ti kao Štitoborka ne pokušaš otkriti snagu ljubavi, ljubav je najveće i najjače oružje od svih ... Slušaj što šapuće Noćošuma, nešto se sigurno sprema, stvorenja su nemirna jer dim i pepeo padaju na njihove gradove koji su već sada prepuni izbjeglica ... Demoni Noći ne mogu loviti pod snagom njegove zemaljske Svjetlosti, a njegov dolazak u ovu šumu jedini je razlog zašto su Demoni pobjegli ovog jutra! ( Divana i Debora razgovaraju na rubu Noćošume)