U mnogim pričama Athumanunhovog pričoslovlja, koje on vješto 'miješa' s bajoslovljima, Uhošiljci su prikazani kao čovjekoblična (humanoidna) rasa bića šiljstim (špičastim) ušima. Ovi prikazi u Athumanunhovoj fantaziji Uhošiljke opisuju kao polu-božanstva ljudskog stasa čije su temeljne i ključne osobine prijateljstvo s prirodom i životinjama (Uhošiljci imaju sposobnost komuniciranja s nekim aspektom prirode).

Athumanunhovi fantazijski Uhošiljci imaju tendenciju biti besmrtni ili bolje rečeno dugovječniji u usporedbi s ljudima, Uhošiljci su ljepši i mudriji od ljudi, oštrijih (istančanih) osjetila i percepcija, te sposobnostima ili vještinama koje su magične.

Zapravo, Uhošiljci su jednostavno relikti Athumanunhove izmišljene mitologije bajoslovnih okruženja i izvor njezine predaje u njegovom pričoslovlju.

Uhošiljci se vjenčaju samo jednom, slobodno po izboru, umjesto prstenja razmjenjuju dragulje koje nose oko vrata. Preljub Uhošiljci ne poznaju, a spolni odnos je vrlo tajnovit i služi samo za produženje vrste.

Svoj bludožud (libido) Uhošiljci usmjeravaju i zadovoljavaju putem umjetnosti (pisanje, slikanje, rezbarenje, ples, glazba ...). Ipak, ako se zasite besmrtnosti Uhošiljci mogu izabrati odlazak u Shonshon gdje postaju bestjelesni (nevidljivi) i postaju Nebovili (Nebesnici) – nešto slično anđelima.

Uhošiljci su još jedna rasa koja štuje i slavi božicu mjeseca Brezovilu koja je sestra Neimenovane božice (Božanstva misterije, noći i magije – po Athumanunhu). Božica se pojavljuje kao čovjekoblična figura napravljena od prozirnog stakla koja odražava duboko noćno nebo posuto rijetkim zvijezdama. Obožavaju je mnogi Uhošiljci iz Šumobreze.

Brezovila je u Athumanunhovom bajoslovlju opisana kao prekrasna Uhošiljka, u haljini nalik koži drva breze prošaranoj srebrom i medaljonom mjeseca oko vrata. Kad je ljuta, Brezovila pokazuje crte Kožovuka, odnosno Hladnooke, ali žutih očiju i šiljastih ušiju oštrih očnjaka, ponekad ima i potpunu vučju glavu.

Dakle, ako već niste do sada, primjećujete da su rase Svijetodola uglavnom okrenuta božanstvima s aspektom Mjeseca. Tu zapravo postoji Svijetlo, ono mjesečevo (sedam luxa – po Athumanunhu) blijedo i hladno svijetlo, ali ipak Tama nije zavladala do kraja, pa je zato i tu poslan Alantael sa Svjetlonošama.

Dakako, to je i najkraći put, preko Nebovisa grada Svjetlonoša, lako se stigne do Kristaluka, a potom i do samih vrata Nebovrta ...

Povijest Izgubljenog svijeta isprepletena je s onom Uhošiljaka. Jedna od prvih rasa donesenih na svijet voljom Nebesnika, oni su rasa koja je zaustavila Invaziju Kaosa, iako uz veliku cijenu za svoju rasu. U nadolazećem ratu protiv Kaosa, Zloprim je uspio podijeliti Uhošiljke, pa je izbio Prvi građanski rat Uhošiljaka.

Ovaj put, kroz priču Noćobića iz Noćošume, Alantael uspije pronaći Uhošiljke u srebrenoj šumi Šumobreza ... iako u početku nije baš sve krenulo kako treba Alantael uspije okrenuti i pokrenuti Uhošiljke u djelovanje na strani Dobra, jer ova polu-božanska bića itekako trebaju Dobru u predstojećem obračunu sa Zlom.