(...) Divana je sada bila više nego sigurna kako polako počinje razumjeti što su joj to Svjetlonoše ispričali pored vatre: ... o tim davnim danima, o tom davno prije zaboravljenom Vremenu kada je Svijet već bio star polovicu.

Divana je napokon povezala sve niti naočigled nevjerojatne i nezamislive tajne, a koja je bila toliko jednostavna i razumljiva, zapravo cijelo je vrijeme bila i vidljiva ovdje na samom rubu poznatoga Svijeta, ovdje u prostranstvima Vrištokrešta gdje je tajnovita tišina naprosto vrištala ... (...)

(...) 'Dobro nam došla Noćurice u ovo doba Noći! Ovo je vrijeme moje straže, opasno je kretati se ovom šumom, a krila tvojih 'Leptirica' krhka su i mogla bi biti slomljena. Zato sam došao i predlažem ti: skloni se u tople i sigurne dvornice Kamenzida, jer noćas će Hladnoća plesati s Vjetrom ledeni ples i baš je dobro što si s nama, taj tvoj topli dah grijat će Svjetlonoše koji ovamo dopratiše 'Gospodara Zaboravljenih.' (...)

(...) 'Ne mogu vjerovati! Baš sam glupa! Usred Mirozema, ispred tajnovitog Zimskog bedema, na samim vratima Nebovrta, na mjestu gdje se gasi dan, ja tražim od tebe da ga prokažeš! Neka ti bude taborniče Amalan, ali noćas će se nebo iznad Bedemleda ipak morati otvoriti, jer noćas ću ja Njemu ušetati u san i svima vama pokloniti Svijetlu i Toplu noć koje se ni odanik Malantan, taj stari lisac iz Pepelgrada, više ne sjeća.' (...)

(...) Zapovjednik Bedemleda, obrambene fortice koja je čuvala ulaz u klanac Vranograka, tabornik (odgovara činu pukovnika po Athumanunhu) Amalan uzornik Svjetlonoša osmjehne se i podigne pogled prema Zvijezdama što treperile su milijunima godina daleko: 'Vatrenokosa Noćurice Svijetlog oka, daha svježeg jutarnjeg, ti koja rukom možeš Zvijezde dodirnuti, ti koja obasjavaš ova vjetrovita prostranstva Vrištokrešta ... Ti napokon razumiješ, napokon znaš Tajnu skrivenu?!' (...)