Sablokos je zakarabljena sablast koja se pojavljuje kada vrijeme dođe kraju. Njegova sablasna osobnost i njegov jezovit izgled misteriozni su poput same smrti, njegova pojava izaziva jezu i grozu, ali on nije tako zao kao što izgleda!

Sablokos je vrijedan i predan svom poslanju i poslu. Njegov je temeljni posao skupljati duše koje su stigle do kraja svog vremena, a on je izuzetno marljiv u obavljanju tog svog posla.

Netko bi mogao pomisliti da je Sablokos ubojica koji 'ubija' svoje žrtve, međutim, on to nije sigurno! Njegova sposobnost je odvajanje duše od tijela umrlog (preminulog), a jednostavno to izgleda kao potez 'koščatog prsta' koji zauvijek raskida vezu života.

Nitko tko se susreo sa Sablokoscom ne može nam ispričati kako on zapravo izgleda jer, naravno, nije preživio ... međutim, hm ... ipak netko bi mogao! Athumanunh naravno!

(...) Athumanunh, tvoje je vrijeme došlo, ali nije prošlo! Što radiš ovdje, vrati se natrag i čekaj svoj red! (...) Dakle, Athumanunh Sablokosca opisuje kao privlačnog mladića plemenitog srca koji ispija svoje piće iz zlatnog pehara u društvu lijepe i junačke žene (Zagrobnica Štitoborka).

Eh, da Sablokosac je tako, po Athumanunhu, Nebesnik koji samo predano obnaša svoju zadaću, ali tu su Tamokosci! Tu pak opet počinje priča koju ćete teško razumjeti bez pomoći Athumanunha jer opet neki bi mogli pomisliti da su Tamokosci 'negativci', a naravno da nisu! Oni su samo 'žeteoci u tami' koji love duše 'udicama žetve' ...

Dakle, Sablokos je bezvremensko biće (nije stvor, nije Demon po Athumanunhu) star kao i samo Vrijeme i predstavlja istinski oblik propadanja, a kao blizanac Života (u Stvoriteljovoj kreaciji poprima obličje lijepe žene – po Athumanunhu) ...

(...) Kad god, gdje god i kako god se rodi novo biće, bilo ono smrtno ili besmrtno, prokleto ili blagoslovljeno, božansko ili pakleno ... dobro ili zlo – sva ta bića meni (životu) svojoj majci zavape ... (Svjetloživa Athumanunhu)