U Athumanunhovom Demonskom sveznazbiru, točnije u poglavlju Zvjerozbir, postoji i posebno poglavlje o Demonima čiji su likoblici zvjerski. Dakle, tu ima svega: Paklopasa, Demondlaka, Vukošaka, Likovuka, Vuktaura, Jaropasa ...

Zapravo su ovi zlonamjerni likoblici najmračnije želje i noćne more smrtnih rasa kojima je dano obličje. Svi ti zlonamjernici su proizvod bijede i boli koji gutaju zemlje svijeta smrtnika i sve dok smrtne rase nastave sa svojim samodestruktivnim navikama, ti će likoblici nastaviti harati svijetom do njegovog konačnog pada ili neizbježnog kraja ...

Kakva nada može biti za smrtni svijet? Ima li nekoga tko može taj svijet spasiti i obraniti od stalnih napada noćnih mora i njegovih najopasnijih snova, snova od kojih je svaki od njih ubojita snaga drevnih i strašnih bogova ...

Strašna stvorenja iskonske zlobe koja su rođena iz nagomilanih grijeha i strasti smrtnih rasa obložena okrutnom zlobom svojih kreatora, neće se smiriti sve dok sama stvarnost ne bude raskomadana i svaka duša u galaksiji uhvaćena i sputana u najdubljim dubinama Paklojame.

Dolaze i traže nas, love nas za hranu svojih mračnih gospodara, namjeravaju ugušiti svijet u dekadenciji, utopiti ga u bolesti i krvi ... Horde kaosa i Zla izlit će iz utrobe Paklojame daleko na sjever i gdje god kroče, tlo će pocrnjeti ... i ono što dotaknu će uvenuti u prah i raznijeti se, svi će se pokloniti pred njihovom moći, a svijet će umrijeti kako bi napravio put za novo, lijepo i vječno ...

Ovdje je Athumanunhov zapis naglo prekinut, a posebnim davnoprije zaboravljenim Krasnoalanpisom zapisano je: Svjetlonoše! Naravno, sad je potpuno razumljivo zašto su Nebesnici pozvali Alantaela i uputili ga na rubove Noćošume, ali ne kako bi uništio Noćobića, već kako bi zaustavio Zlobića koja se skrivaju u Sjenošumi!

Tako zapravo, iznenadnim susretom Alantaela i Divane, bljesnula je Nada za taj Strašni Nezamislivi Izgubljeni Svijet ... no, hoće li Divana prepoznati svoju ulogu i zadaću? Hoće, mora! Jer ona sada napokon razumije zašto joj je Athumanunh šapnuo na uho misterioznu rečenicu: Ne boj se šaputanja u mraku, već tišine koja te okružuje ...

Tako s Jaropsima, tim iskonskim čuvarima i slugama Paklojame, Athumanunh Alantaelu objašnjava kakvo će to zlo izroniti iz Sjenošume!

Naravno, pokušate li prepoznati i raspoznati Jaropsa pored Glavopsa i Kožuvuka, pa ako se tu još kojim slučajem pojave Vukošak i Likovuk, bit ćete zbunjeni sigurno, ali imate Athumanunha! Athumanunh će vam pomoći: Jaropas je kombinir jarca-ovna-psa, odnosno ima noge ovna, glavu psa i rogove jarca, Vukošak pak je kombinir vuka i šakala ... ili možda Likovuk – čitajte pozorno Lisica kao Vuk! ... Malo ćemo sada upoznavati horde Zla ...

(...) Gromoglasni urlik zatresao je stoljetna stabla Sjenošume čije krošnje zadrhte, bitka je započela, a svaka je strana oslobodila svoj puni bijes u brutalnoj razmjeni udaraca. Čarolije Bojočarača su pucketale zrakom, oštrice su se sudarale s pandžama, a zemlja je drhtala pod snagom boraca upletenih u smrtnu borbu!

Vatrenokrvavi demoni odjednom su se pojavili na Zemlji, a njihova mračna prisutnost bacala je jezivu sjenu na Sjenošumu. Sa uvrnutim rogovima, oštrim pandžama i očima punim zlobe, oni su se okomili na Noćobića i malobrojne vojnike ljudske rase koji su u posljednjem trenutku stigli na bojno polje ...

Unatoč golemim izgledima protiv njih, Noćobića i ljudi borili su se s hrabrošću rođenom iz očaja i prkosa. Svaki oduzeti život bio je korak bliže pobjedi, svaka pretrpljena rana bila je dokaz njihove otpornosti i odlučnosti da povrate svoju šumu iz kandži Zla, ali nije bilo izgleda, Zlo kao da je nadjačalo odrede Noćobića i ljudi ...

Onda pak se šumom zaorio bojni poklić: Kee-aarrmm! Azurna svjetlost obasja proplanak Sjenošume i poput munje zabije se u guste redove Demona. Začuje se mukli tresak i potmulo mumljanje: Uhh-huuh ... nakon toga svjetlost poprimi obličje – bili su to Ratnici Svjetla, Svjetlonoše - najbolji ratnici što imalo ih je Dobro na svojoj strani!

Bitka poprimi žestoki karijer ... potraje svom žestinom još nekoliko minuta i na kraju, dok se prašina slegla i jauci palih nestali u noći koja se polako spustila s krošnji visokih stabala, preživjeli su izašli kao pobjednici. Demoni su pobijeđeni, a Noćošuma je ponovno pripadala onima koji su se borili i krvarili da je povrate u sada već epskoj bitci za opstanak ...(...)