Svijetodol je mračni svijet fantazije koji njegovi stanovnici nazivaju Čudosvijet koji je dom velikom broju čarobnih i fantastičnih zvijeri te inteligentnih rasa, svaka sa svojom civilizacijom, običaja i neprijateljstava.

Gledati Svijetodol značilo je svjedočiti ostvarenim nadama tih nespoznatljivih rasa Čudobića. Bujni vidici guste Noćošume prekrivali su zemlju, krilate spodobe i stvorovi lijeno su jurili kroz raznobojne magle. Visoke planine Vrištokrešta s bijelim vrhovima uzdizale su se kroz paučinaste oblake kako bi opasale nebo, a njihove neistražene dubine prošarane su debelim žilama plemenitih metala.

Oceani, more, jezera, rijeke, bare i močvare plavili su se poput safira, zelenili su se poput smaragda i milovali su zemlje pod beskrajnim tirkiznim nebom ovog fantastičnog Čudosvijeta. Gradovi, naselja, sela, hramovi i samostani napredovali su diljem Svijetodola, a njihovi stanovnici bili su raspoređeni poput zupčanika u božanski oblikovanom stroju. Neko je vrijeme ovaj svijet poznavao samo Tamu ...

Onda su stigli Oni - Svjetlonoše.

Snažna svjetlost uzdrmala je nebeski svod takvom snagom da njezini odjeci još uvijek prožimaju i uvijek će. Sav privid mira nestao je u trenu. Vrišteća oluja sirove magije Tame obavijala je zemlje i zvijeri koje su živjele u njima. Ponovno je Tama načinila uznemirujuće i nečiste oblike, oblikujući ih poput gline u rukama ludog umjetnika.

Gdje je nekad bila Tama i ludilo, sada je Svjetlo i ljepota. Raspadnuta lica drevnih kraljeva, isklesana u granitnim liticama u prošlim eonima, govore o burnoj prošlosti osmišljene samo kako bi čovjeka podsjećali na ludila nesretnih prošlosti. Beskrajne šume kvrgavih i osjećajnih stabala grabe i guše one koji zalutaju preblizu, a njihove krošnje su prepune obješenih ostataka leševa.

Visoke citadele od kostiju i tetiva izbijaju iz zemlje na zapovijed kikotavih čarača. Sasušena zemlja puca i cijepa se otkrivajući masovne grobnice, umrtvljeni jecaji na ukočenim licima, siktava lava. Monstruozni užasi lutaju divljinom Noćošume u potrazi za svježim mesom. Nigdje nije bilo sigurno sve dok nisu došli Oni – Svjetlonoše.

Na ovim nesigurnim temeljima izgrađene su davno prije brojne nacije Svijetodola. Kraljevstva čovječanstva i Čudobića su trijumfi nade nad stalnim nedaćama, a njihove užurbane zajednice u fantastičnim naseljima oduzimaju dah veličinom i postignućima ... ipak tu ne može biti mira.

Zlo i ljaga Kaosa i Demona Tame donosi neslogu kao što polje donosi usjeve, a uvijek postoje gospodari rata voljni žeti krvavu žetvu. Sve više dolazi Strahobića i jezive kreature, spajajući se u ogromnu hordu koja crni zemlje Svijetodola. Zlovolje koje je iznjedrila Paklojama izbijaju iz Noći, očajnički se žele porobiti i uništiti. Ričući Demoni izlaze iz svojih jazbina, zli čarači prizivaju goruće požare sirove magije koji cijele bojne pretvaraju u pepeo.

Nebrojene vojske Noćobića i smrtnika marširaju im u susret, a njihovi se začarani barjaci viju na vjetru. Izlazeće sunce postaje crveno na vrhovima kopljoboda, a njegove zrake sjaje oklope zapovjednika gladnih sukoba ... ipak, čovjek i Noćobiće više nisu sami u svom ratu protiv Tame.

Ponosne legije Svjetlonoša izlaze iz svojih drevnih utvrda i gradova tvrdih, blistavi i veličanstveni. Svaki ratnik Sjetlonoša pod nebom razorenim rastućom zloćom ne očekuje da će vidjeti zoru dok se njihove legije sukobljavaju, borbene crte udaraju jedna o drugu snagom plimnih valova, prigušena ratna tutnjava odjekuje s bezbrižnih vrhova Vrištokrešta ...