(...) Njihove usne su se dodirnule u brzom, ali strastvenom poljupcu. Divana je smjesta popustila i prste zarila u njegovu gustu kosu. Alantael je rukom nježno obilazio i milovao njezino tijelo, usnama je opsjedao njezine usne i vrat, njezin dekolte ... Voljela je njegov miris i njegov okus u ustima, osjećala je da ju ti dodiri opijaju više od vina. Divanine su oči bile zatvorene u tami, ali vidjela je vatromet zvijezda ... (...)

Tada pak, zadnjeg dana mjeseca Zimnika, iznenada pada Noć bez Mjeseca. Gusta tama prekriva i skriva kule i bedeme tajnovite utvrde Kamenzid, Svjetlonoše se kreću brzo, oprezno, možda sada još opreznije ...

U tim davnim danima, u tim strašnim i svirepim pustopoljanama, na samim rubovima Noćošume gorjele su čudne vatre zapaljene u tajnovitim krugovima oko kojih su sjedili najbolji ratnici tog Strašnog i Nezamislivog Vremena kojeg su se još samo najstarije Noćurice sjećale ...

Oko tih vatri sjedili su Svjetlonoše ogrnuti u svoje ogrtače, pozorno su motrili nemirnu igru plamenih jezika i još pozornije osluškivali zvukove noći, a onda negdje oko ponoći zapjevali su Svjetlonoše svoje neobične pjesme u dubokim tonovima ... Noćurice kao da su vidjele neke svijetle sjene koje su plesale okolo Svjetlonoša.

Tihi poput sjena, nečujni poput tmine noći što ih je zaklanjala i skrivala, kao prethodnica nečeg još mnogo misterioznijeg, moćnijeg i još opasnijeg, oni su mirno sjedili i nekoga čekali ...

(...) S njom nešto ozbiljno nije u redu… ni jedna Noćurica ne bi ostala ravnodušna prema muškarcu kakav je Alantael. Samo bi divljakuša, kao Divana, dopustila da je drži mimo njezine volje i razmišljala o tome kako ga namamiti da je poljubi! (Rubindama Rusana Divanina sestra) (...)