Postojanje Zaboravljene rase bilo je nepoznato do trenutka kad su Uzvišeni (sami sebe nazivaju Miralan ili Mitalan) (MIR - Mitska Izgubljena Rasa) prvi put to spomenuli Athumanunhu. Zaboravljena rasa bila je 'prva razumna rasa' (PR v A RA zumna ra SA), dakle, po Athumanunhu, Prarasa koja je prethodila Karasama (kasnijim rasama - KA snije RASE).

Malo se zna o postanku i povijesti te Prarase koja je iznjedrila prve civilizacije, osim tužne priče o njezinom uništenju ... Mitovi (Pričoslovlje) govori o drevnom ratu nazvanom Plamen Duše.

Pričoslovlje (Athumanunh) vas sada vraća 'unatrag', u misteriozno Vrijeme Svjetlosti Neba koja prethodi izlasku Sunca - VESNA (V rijem E S vjetlosti N eba A salanda), ali u pričama ostaje Alantael, Divana i manji bojoskup Svjetlonoša ...

... Tako vas (koji ovo čitate) Athumanunh zapravo dovodi u Vrijeme Sutona (SUT - ON, S vjetlo U T ami, koje razbija ON), zapravo jednostavnije - vrijeme dok se 'gasi Noć, a pali Dan' (niti je Noć završila, ali niti je započeo Dan) ...

Ta Zaboravljena rasa ima(la) je sposobnost uništiti sve ako bi tako zaključili. Zaboravljena rasa iznjedrila je Divku Neboplovku (Divlja Majka - DIV lja maj KA), Divka je zapravo 'moja' Pandora koja može suditi ostalim rasama (treba li rasa izumrijeti ili nastaviti postojati).

Divka pak pripada izvanzemaljskoj rasi Sivih (Sive su majke 'Naraštaja 67' i borile su se u Danima Grmljavine iza Tamne strane Mjeseca). Sive (Neboplovke) su zapravo ključ za spas Svemira, ali nisu pošteđene vlastitih noćnih mora i strahova koje proizlaze iz njihovih trauma ...

Svijet u kojem će Athumanunhovo Pričoslovlje egzistirati u nadolazećim pričama zove se Asaland (nije sada Aland) koji je prekrasan, plodna Uspavana dolina valovitog zelenog krajobraza gdje se pod plavim plaštevima Zvijezda šire poput prstenova Slavni gradovi ...

... Svijet je to zapravo 'Pet rasa Stvoritelja' koje su se pojavljivala redom: Ljuskavi (Sauri, najvjerojatnije od Dino SAURA), a moguće da su i Zmajevi, dakle, gmazovi. Zatim dolaze Žaboliki (Anuri), vodozemci, pa onda slijede Svilokrili (Svileni) kukci, a iza njih Perokrili (Aeri) ptice, dok su posljednji u nizu Bezrepi (Proteri) čovjekoliki ...

Zatim je došla invazija ..., a s njom i nepredvidivi Mjenjač Putova!

(...) Shrvani bolom i gubitkom plavetne božice Neboplovke sjedili su Mitalani bezvoljno danima i noćima, a ljekovita krila Vremena, koja se polako sklapaju oko patnika u nevidljivim slojevima Sna, zaboravljivosti i novih zanimanja koja donosi Život, polako i sigurno su im počela ublažavati bol.

Tako je Neboplovka oplakana, ali nikada zaboravljena, jer Mitalanima je samo nestala s vidika, ali nije zaboravljena. Njezina ljepota usjekla im se duboko u pamćenje i gotovo im nije trebalo zahtijevati od šarolike i prevrtljive Sudbine tražiti njezin povratak. Onda je prošlo sedamdeset dana i sve nade su nestale, tuga je postala tupa, a činjenice i stanje konačno su prihvaćene.

Slušajući tako drevnu priču Alantael nije ni zamijetio da je Noć počela bivati sve svjetlija obasjana prvim svijetlima praskozorja, Sunce tek što nije izašlo, nezaustavljivo se približavala Zora. Alantael je pogledao na Nebo i vidio da je crta obzora crvena od vatre, Nebo je gorjelo sjajnom vatrom, a onda u toj svjetlucavoj vatri ugledao je nešto što ga prvo skameni, a onda silno razveseli.

To je bila Ona, morala je biti Ona i mogla je biti samo Ona! Ni jedna druga žena nije imala takvu auru, takvu prodornu svjetlost. Alantael je stajao ukočen, a oči mu je pržila svjetlost ljepote djevojke koja je stajala ispred njega, mokra od životne vode istodobno u vatrenom uskrsnuću. Onda je izašlo moćno Sunce i stalo se penjati iza Neboplovke polako brišući njezinu svjetlost ... (...) (Krila Vremena - Alantael kod Mastigara)