Propalo Carstvo Punara, Pustinjskog naroda, nekoć je bila uspješna civilizacija koja se prostirala prostranstvom goleme pustinje Sipihare. Bilo je to carstvo Čovjeka i Uhošiljaka, ali i Zmina (athu. Zmijski narod).

Nakon ere rasta i prosperiteta dogodila se izdaja na bojnom polju Vječnosti što je dovelo do pada prijestolnice Kamsak čija je posljedica bila raspad carstva i međusobni sukobi. Malobrojni potomci preživjelih danas obitavaju oko predstraža koje su nekada čuvale oaze.

Iako sada smrtnici vladaju pustinjskim carstvom, izgleda da 'mitske zvijeri' Zmina još uvijek lutaju divljim i zabačenim područjima, a priča se da negdje Zmini još uvijek izvode svoju magiju. Za ljude Punare, to je neumoljivo mjesto, ali u tom području nestala je Divana sa svojim Noćuricama.

Bića božice Vimije već dugo vremena nisu viđena, znalci tvrde da su svi potomci Kaga-e i Monem-a 'okamenjeni' prokletstvom i sada su 'Kipokami' te čuvaju tajnovite gradove koji se pojavljuju ispod pijeska u vrijeme nakon pješčanih oluja, a potom odmah tajnovito nestaju ispod sipina pijeska.

Punari koji preživljavaju od svojih koza i deva, poznati kao nomadski lutalice, odjednom su se stali okupljati i graditi tvrdi grad Cardalan. Naime, jedna manja skupina odvela je Divanu prema mjestu gdje se navodno pojavio 'zaboravljeni grad' ispod pijeska u područje Sipiruna u nadi da će pronaći neke vrijednosti 'zakopanog propalog grada' i dobiti nešto plaćeno od Noćurica ... međutim, svi su nestali tajnovito!

... (...) Dobro, a zašto onda zadrhtiš svaki put kada čuješ Njegovo ime, kaži nam princezo Divana? Davno prije Intoan nam je pričao o predivnoj princezi iz Noćošume. Stari je Intoan oduvijek govorio da će On doći i sa sobom dovesti vjetar, a vjetar će dovesti kiše sa sjevera koje će natopiti Skisak Sipihare, Vananunu tu prokletu zemlju žeđi.

Pogledaj princezo nije baš sve bilo uzalud, ovo jutro se budi bez sunca, a noćas smo slušali pjesmu 'Onih koje smo zaboravili'. Njihova pjesma pjevala je o ovom jutru i o tome da će s ovim jutrom nestati i žeđi. Ako su to stvarno Kavaliri Svjetla Jutarnjeg, u što više ne sumnjamo, pa ako oni pjevaju o Nečijim snenim plavim očima, onda legenda postaje stvarna.

Ti si ta tajnovita princeza iz Noćošume, pa zato slobodno skini tu masku samoće, jer više nas ne možeš prevariti. Ti osjećaš snagu ljubavi, a On ima vatru u žilama i napokon je tu. On je danima već u zemlji Vananuni, pa zbog toga i svi osjećamo ovu svježu vodu u ustima. Iako si ti svoju crvenu kosu do sada uspješno skrivala pod naslagama pijeska to Ti više neće poći za rukom jer s njim je došao i vjetar koji Ti već danima mrsi tu predivnu crvenu kosu, a koju si svih ovih dana uspješno skrivala od nas.

Sada se kontesa Divana konačno prestane izvlačiti i prizna: 'Istina je sve što si rekao starče. Alanđanin je već danima u Vananuni, a tko bi se sakrio njegovim Vidanima. Sjetite se prije nekoliko dana one iznenadne i neobične pješčane oluje. Nije ona bila slučajna, sve je to njihovo djelo. Jedino je tako mogao pretražiti sve vaše šatore i uvjeriti se da sam se kod vas sakrila, a da to vi niste ni primijetili. Ipak, na trenutak je postao neoprezan jer morao je biti siguran da sam to ja, a to je bilo dovoljno da ga uočim u oblaku pijeska …

… O, predivna princezo, pa zašto nam onda ne učiniš tu čaroliju i pokažeš nam konačno 'Spavača ispod pijeska', tog kako ga Ti nazivaš, Alanđanina? Danima mi Ga tražimo, a noćima osluškujemo, ali uzalud, Njega nema! – upitnim pogledima i riječima zamoli jedan od Pustinjskih ljudi Divanu. (...)

Što je Vratarica (Kipokam) odgovorila Divani, na njezino pitanje o ljubavi, prije nego se opet okamenila:

Ljubav je vrlo krhka. Voljeti nekoga gotovo je nemoguće. Voljeti je kao da držiš nešto razbijeno u pješčanoj oluji. Ako želiš voljeti, zaštiti voljenog od te oluje … I pobrini se da ta oluja nisi ti!