Na nas idu Vojske Truplohoda. Te vojske razlikuju se od drugih koje ste do sada vidjeli i s kojima ste oštrice svoje okušali. Suočit ćemo se s njima i ne zaboravite - oni obuzimaju srca strahom na način na koji nijedan drugi neprijatelj ne može! Bit ćete skloniji strahu kad se suočite s mnoštvom hodajućih mrtvaca, a strah je Kavaliru najgori neprijatelj ... Ja idem prvi, a vi idete iza mene, kad ja udarim udarajte i vi!

Oni neprestano zavijaju prisjećajući se zabranjenih užitaka 'živog života' koji je nekad bio njihov, ali i od gorčine zbog mira u grobu koji ne mogu postići. Njihovi ožalošćeni jauci mogu biti smrtonosni za smrtnike i izazvati strah u srcima svih koji ih čuju. Oni koji nemaju željeznu volju mogu umrijeti od čistog straha, dok crna krv im curi iz ušiju i ispunjava im bjeloočnice, uz vrisak koji razdire um i uzima svoj nadnaravni danak.

Zapisi kazuju: Ne možeš se boriti protiv njih! Međutim, borba je i ne pobjeći užasnut od njih! Zapamtite da su vaši vodiboji Kavaliri iskonski kakvima želite i sami biti ... i vjerujte Oštrosijecima svojim, oštricama čija moć može povrijediti ta jezomorna stvorenja ...

Složno napadnite i tražite Voštane među njima jer Voštani su probuđeni iz 'sna bez snova' i prije nego što se vrate u svoju grobnicu sudjeluju u borbi i obično su naoružani kao što su bili u 'živom životu'. Oružje i oklopi koji su preživjeli neokaljani kroz duge vjekove s Voštanim u grobnicama ispod pijeska Vječnosti nesumnjivo su čarobne prirode, ali ni oni ne mogu odolijevati oštricama naših Oštrosijeka, Pikoboda i Ražoboda! (Alantaelov motivacijski govor Svjetlonošama prije bitke s Voštanim kod Vatrograda)

... Athumanunhovo pričoslovlje kao da opet 'skreće' s 'vodeće niti', ali nije tako! Dakle, Alantael , zbog pojave Blistavih Kavalira koji zbunjuju Čudobića, mora pod nadzor staviti Vratovrem koji je povezan sa paralelnim Svijetom Ruševina Vremena.

Naime, u tom neobičnom i nezamislivom svijetu 'nešto je probuđeno iz Vječnog Sna'! Dakle, Zlo je probudilo vojske Neumirućih ... (Neumirući su Truplohodi i Voštani, sjetite se ako ste zaboravili, Truplohodi su 'živi kosturi', a Voštani su zapravo - mumije ...)

Sjetite se sada i 'zauvijek proklete zemlje žeđi' (upravo u toj zemlji jednom davno prije odvijala se Vječna bitka Dobra i Zla ... iako je Dobro pobijedilo, ipak je bilo izdano - Blistavi Kavaliri prešli su na stranu Zla i time podijelili Svjetlored, a pripadnici Svjetloreda su i Svjetlonoše, Alantael je Kavalir Svjetlosti ...

No, dobro. Pokušajte pratiti pričoslovlje:

(...) ... Tamo negdje, negdje jako daleko, na samom rubu Svijeta poznatog, tamo gdje Gorko more zapljuskuje pješčane obale Napukle zemlje, sada proklete zemlje žeđi, tamo gdje su Izvori života zauvijek nestali u Bazenima očaja ... tamo je nekada davno prije, usred Vječnog Pijeska Vremena, cvjetalo moćno kraljevstvo Sipihara.

Sipihara je propalo kraljevstvo gdje je žarka vrućina pustinjskog sunca najmanja briga. Vode, rijeke i potoci, ali i izvori i oaze, Sipihare su otrovne i ne pružaju olakšanje žednima. Postoje područja živog pijeska koja mogu progutati cijele gradove, a gušeće pješčane oluje 'skidaju' meso s kostiju u samo nekoliko sekundi. Vrtlozi prašine i napasnih pustinjskih insekata haraju tom zemljom, a rijeke proždrljivih kukaca mesoždera gmižu pustinjom, gutajući sve što im se nađe na putu.

U toj Zemlji žeđi postoje nepregledne ravnice kostiju i lubanja koje oživljavaju bez upozorenja, prsti kostura se protežu kako bi odvukli bilo što živo na površini u pješčani grob ispod pijeska. Nekoliko oaza još uvijek postoji, raštrkanih u pustinjama pustopoljina, ali sve su zaražene. Umjesto svježe pitke vode, ispunjene su otrovnim lokvama. Većina tih oaza zapravo su prebivališta odvratnih čudovišta, a ona koja nisu, obrubljena su osušenim i začaranim, zlonamjernim stablima koja dave svoje žrtve i isisavaju svaku kap vlage iz njihovih tijela.

Sipihara je divljina stalno promjenjivog pijeska, zemlja stalno promjenljive topografije krajobraza. Na mnogim mjestima Sipihare postoje slapovi pijeska koji prkose protoku Vremena i kao da teku unatrag. Postoje sipine (dine) i pješčane udoline dovoljno velike za smještaj čitave vojske, pa mnoge horde Neumirućih miruju i počivaju ispod pijeska na takvim mjestima — čekajući trenutak buđenja iz 'smrtnog sna'.

Iznenadna, ničim izazvana, pješčana oluja može otkriti usamljeni prastari monolitni kip, ili čak cijeli zakopani grad, izgubljen i zaboravljen pod sipinama (dinama). U samo nekoliko dana kasnije grad će opetovano 'progutati' i sakriti ista takva oluja. Nadalje, piše u starim zapisima, ispisanim slovožigovima, da takva neobična mjesta skrivaju i misteriozni Vatrograd kompleks ruiniranih ruševina čiji ostaci zidova su prekriveni slovožigovima koje su isklesala i urezala tajnovita bića starija od same Sipihare ...

Upravo na to mjesto dolaze odredi Svjetlonoša sigurno i čvrsto vođeni Alantaelom tražeći Sanalan - relikt Svjetla (Gral) Fenjer ... zapravo, tražeći 'gorivo' za taj fenjer, a radi se o rijetkim mineralima - magizit i netizit. Tu su i Vrata Vremena kroz koje dolaze 'Oni koji trebaju probuditi Neumiruće' iz Vječnog Sna bez Snova ... (...)

... moglo bi tu biti svega i svačega ... mnogobrojna čudovišta i stvorenja s osobinama jedinstvenim za ovo pustinjsko područje: Demoni koji 'plivaju u pijesku', a u otvorenoj pustinji nemrtvi užasi koji vrebaju u ruiniranim ruševinama skrivenih grobnicama davno prije propalog kraljevstva Sipihara.