(...) Alantael je bio ranjen, oklop mu je pretrpio oštećenje, ali ga je ipak uspio zaštititi od fatalnih povreda. Oštrosijek mu je ispao nekoliko metara dalje i sada je snažno svjetlucao u travi vlažnog šumskog proplanka Noćošume. Krv je sve više natapala Alantaelovu žičanu bojnu rukavicu dok se drugom rukom pridržavao za stablo.

U zasjedi ga je nešto zaskočilo, nekakva bića ne-ljudi, ne-zvijeri, nekakva čudobića, kakva još nije do sada sreo, ali ih je uspio svladati uz mnogobrojne povrede koje je njegovo tijelo pretrpjelo ... no, po svjetlucanju Oštrosijeka Alantael je shvatio da ga sada vreba nešto još gore od ovih što su ga napali.

Iz mraka šume pojavila se Ona, Elena Hladnooka, a njezina baršunasta purpurna haljina vijorila je i šuškala na vjetru kao plamen u tami, njezine oči bile su crvene poput rubina ... Predaj mi se Kavaliru, bit ću nježna i neću te ubiti, malo ću te zagristi po vratu i uzeti te za svog ... tiho je šaputala Elena Hladnooka, kao da je lišće treperilo i drhtalo dok je polako prilazila bespomoćnom Alantaelu.

Alantael se zapanjeno i zbunjeno borio protiv njezinog hipnotizirajućeg pogleda, a kad je Elena prislonila svoje dlanove, uz njegovo lice, on je osjetio ledeni dodir koji ga je dodatno paralizirao ... kada su Elenine usne dotaknule njegove, Alantael osjeti žar topline, nešto kao da je još uvijek ljudskoga bilo u njima ...

Prije nego što je Elena uputila 'hladni vatreni poljubac' (athu. poljubac kojim Hladnooke paraliziraju svoje žrtve) kojim je Alantaelu trebala ukrasti posljednji dah, srebreni vihor svjetlosti pogodi Elenu koja vrisne i odskoči od Alantaela.

Pusti ga sestro u Mjesecu! Iz maglice koja se povlačila šumskim proplankom pojavila se Noćurica odjevena u crvenu haljinu, s očima koje su svjetlucale poput zvijezda dalekih, svjetlom neke mistične svjetlosti ... Hladnooka je srdito siknula: Noćurice! Opet se miješaš u nešto što ti ne pripada, u nešto što nije tvoje!

Međutim, Noćurica zamahom ruke oslobodi olujni trifekt svjetlosti koji snažno pogodi Hladnooku, te se ona na kraju povuče u mrak i tminu šume. Alantael nije više mogao zorno raspoznati što se u stvari dogodilo, gubitak krvi, iscrpljenost od bitke s napadačima, ali i učinkom trifekta 'hladni vatreni poljubac' Hladnooke potpuno su mu zamaglili pogled.

No, prije nego je izgubio svijest, Alantael je osjetio nježne dodire topline i kroz maglu čuo riječi: Ja sam tvoja 'Sudbina Kavaliru', upozorila sam te na ovo doba Noći koja pripada Hladnookim lovkinjama, ali ti ne slušaš ... dobro je da sam te do sada već jako dobro upoznala i krenula za tobom! (...)