Međutim, ako sam sanjar, ili neki drugi sanjar, ne sanja opetovano 'zaboravljene snove' Snozem propada i pretvara se u Snopust (athu. Pustinja Snova) te se budi i jača Ninula. Ninula je zemlja opasnih i vrlo lukavih mitskih Zabludara (athu. manipulatori).

Zabludar namjerno oblikuje tuđe pogrešno mišljenje riječima, slikama, lažnim podacima u pokušaju usađivanja i stvaranje osjećaja krivnje. Zabludar je osoba sposobna uvjeriti drugu stranu da nije u pravu, a često ju može okriviti za stvari koje nije učinila. Razlog je taj što Zabludar uživa u usađivanju osjećaja krivnje.

Dakle, po Athumanunhu, Zabludari - usaditelji osjeća krivnje (athu. manipulatori), ili jednostavnije - Iluzionisti. Isto tako, Zabludar je osoba koja nikada ne preuzima odgovornost za svoje postupke. Umjesto toga, vrlo je vješt u izbjegavanju situacije u kojoj bi mogao biti okrivljen, ili bi stvari mogle ići gore po njega nego što želi. Obično, ali posebno u takvim slučajevima, Zabludar svu odgovornost prebacuje na drugu osobu ili pronalazi opravdanje za njene pogreške.

Tako, kako Noć Pribeke, sve više odmiče i nestaje u 13-estom satu, u tišinama Lutajuće planine, obroncima se sve više prosipa srebrena svjetlost mjesečine, a rijetkim stazama obraslim mahovinom više nitko ne korača ... ili barem tako izgleda. Međutim, Alantael je uporan u svojoj potjeri i potragi te on neumorno gazi tminom Pribeke obasjan srebrom Mjeseca. Očni kapci sve su mu teži, a um sve maglovitiji, teški Oštrosjek blago svjetluca i upozorava na nešto, ali nije to opasnost ...

Odjednom, ispred Alantaela poput Sjene izroni prilika koja kao da lebdi: Umoran si Kavaliru Svjetla, vidim svu težinu tvojih bitaka i tereta koji nosiš ... želiš da ti moj dodir podari odmor i san? Alantael se razbudi i spremno odgovori: San mi neće donijeti mir i odmor, već snove pune prošlosti. Snovi ti nisu neprijatelji i njih ne možeš izabrati jer oni su odraz tvoje duše i ogledalo tvojih neizgovorenih riječi te neprežaljenih trenutaka ... prigrli svoje snove i nemoj od njih bježati! Alantael je sada već zornije raspoznavao biće u tamnom ogrtaču, ali nije ga još uvijek prepoznao.

Bio je to Sanus (demijurg Uspavljujući san), ponekad ga Athumanunh nazove - Snen (athu. Hipnos). Alantael spremno odgovori: Jesu li moji Snovi moja kazna za dijela koja sam počinio, ili pak, možda nisam, a trebao sam? Zašto već noćima sanjam Sjene onih koje sam u bitkama pobjeđivao? Nisi ti jedini Kavalir koji se bori u Snu sa Sjenama svojih prošlih dijela. No, zapamti! San nije kazna on je iskupljenje, on pročišćava um i otvara srce ... opasno je odbacivati Snove jer time odbacuješ i priliku za oproštaj, kako samome sebi, tako i drugima!

Što ako zaspem i ne probudim se više? Noćobiće sada se potpuno spusti na tlo i uz blagi osmjeh odgovori Alantaelu: Svaki San je mali zaborav, a svaki povratak i buđenje je novo rođenje. Samo oni koji ne vjeruju u Zoru, prepuštaju se Noći. Slobodno zatvori oči Svjetlonošo, sada si u mojem Svijetu gdje Sjene i boje ne nose težinu Straha ... Noćas ću ja paziti na tvoje Snove!

Alantael obuzet nježnim glasom Sanusa polako zatvori oči, tijelo mu se opusti, čak se i njegovo oružje potpuno ugasi, dah mu postane miran dok je sve više tonuo u slatki San ... Tako, odmori se slobodno Svjetlonošo. Noćas si siguran u mom kraljevstvu, ali sutra ćeš morati sam nastaviti bez mene i moje pomoći! Čeka te M'Rak - strahobiće Ninule, opasno i sadističko stvorenje koje uživa u nanošenju bolova drugima štipajući ih svojim ruko-klještima ili otkidajući im dijelove mesa ...