Tko je iz sigurne udaljenosti pozorno promatrao neuspjeli napad horde Demona na Utvrdu Crnog Kamena? Tko je visoka i vitka silueta koju je Alantael uočio, nakon poraza Demona, na zidobranima Utvrde Crnog Kamena, na rubu šume Srebrobora?

Magotrup Letrup, stvorenje koje podsjeća na naoružano i oklopljeno ljudsko tijelo. Njegove divlje, bjesomučne oči gore zlobnošću. Kožasto, osušeno meso čvrsto je stegnuto preko kostiju, a zubi su izrasli u oštre, nazubljene igle.

Magotrup - (athu. nekromant) bavi se odvratnim i zabranjenim vještinama magije, povlači se po grobljima, tražeći trule komponente za svoje opscene čarolije. On poziva nemirne, izmučene duhove mrtvih, tražeći njihove tajne. On bi mogao biti savršeni negativac, ili možda, izmučeni heroj čija ga opsjednutost smrću vodi upitnim moralnim stazama ...

Letrup - (athu. 'ledeno truplo') je lutajući 'nemrtvi' koji su umrli od hipotermije u hladnoći divljine, a nisu bili pravilno pokopani. Zapravo, to su zlotvori koji nisu ljudi, a 'podigao' ih je Magotrup.

Najvjerojatnije, nakon što su poharali i opustošili Zimzem (athu. Zimske Zemlje), 'Hladne vatre' ostavile su bezbrojne mrtve leševe, trupla i strvine iza sebe, nitko ih nije pokopao već ih je prekrio led i snijeg ... To je vrlo slična 'vojska nemrtvih', onoj koja spava ispod Pijeska vječnosti Sipihare, samo ... tamo su Truplohodi i Voštani, a ovdje ... bit će Letrupi i Mrakosti.

Mjesto gdje se Šuma susreće sa Zvijezdama mjesto je gdje će se Alantael sresti s 'probuđenim' Magotrupom Mortusom - evo onda kraća verzija priče:

Na ruševinama starog groblja, sada prekrivenog snijegom, nekakva plavičasta magla kao da je izbijala iz zemlje. S jedne strane stoji silueta, stvor ogrnut u crni plašt dok mu oči svjetlucaju zelenim sjajem, a s druge strane Alantael u svom srebrenom oklopu, oslonjen na Oštrosijek koji je povremeno svjetlucao.

Noć se sve više steže oko groblja, Mjesec se skriva iza oblaka, a vjetar kao da nosi šapat onih koji više ne dišu ... Svjetlonošo, ovaj Svijet nije onakav kakav bi ti želio, ovaj Svijet mraza i leda pripada meni, a uskoro će svi koji spavaju u ledu i udišu mraz biti probuđeni.

Zar ne misliš da bi napokon bilo dosta te tvoje crne magije i buđenje nemrtvih? Podižeš mrtve i kaljaš svetinju života te izopačuješ ovaj Svijet, zašto? Bez imalo straha tražio je odgovor Alantael. Mortus je i dalje pokušavao prodrijeti u Alantaelove misli, ali nije mogao nadvladati snagu blagoslovljenog oklopa koji je štitio Alantaela.

O, vidim Kavaliru Svjetlosti da su tvoje riječi plemenite. No, kaži mi, koliko si ti života oduzeo u ime tvojih svjetlih ideala i uspavao ovih koje ja budim? Ja samo štitim one koji se ne mogu braniti, a ako misliš na one iz prošle noći, to su Demoni Paklojame izašli zbog Zla koje je probuđena baš kao što si i ti počeo buditi ove proklete duše.

Neću ti dozvoliti nastavak tvojih gnjusnih djela! Ozbiljno zaprijeti Alantael, što kod Mortusa samo izazove prezriv smiješak: Nećeš mi dozvoliti! Ja sam tebi došao ponuditi nešto više od 'krvi i mesa', nešto što bi mogao osjetiti izvan granica smrtnosti ...

Čekaj, ti tražiš od mene nek postanem jedan od tih tvojih izopačenih stvorova? Da, a to pitanje postavili su mi i neki prije tebe Svjetlonošo ... svi su se vratili i sada su pored mene! Nekakve sjene počele su se oblikovati iza Mortusa, sjene su poprimale obličja izmučenih uvijenih tijela nekadašnjih ratobora, kraljeva, zaboravljenih heroja koji su davno prije pali ...

Odjednom, oko Alantaela, stane se spuštati nekakva svjetlost u spektralnim bojama, svjetlost je i ovdje poprimala obličja, sve dok nije postalo jasno da su to Skrizami Svjetlonoša koji nose lampione ... u daljini na visokom tornju branič kule Utvrde Crnog Kamena udarilo je zvono ...

Noć je napokon, ali sigurno, krenula u svoj drugi dio, onaj jutarnji, svjetliji ...