Alantael podiže Oštrosijek iznad glave i zauzme napadački stav, Mortus pak naglo spusti ruke, Skrizami se postave bočno od Alantaela također sa isukanim Oštrosijecima, a tog trenutka sablasne sjene poprime obličje te se pojave Mrakosti.

Mrakosti u trenutku odvoje Skrizame od Alantaela, a to je iskoristio Mortus koji obavije Alantaela crnom maglom. Alantael zasiječe maglu koja se na trenutak razdvoji te se začuje bolan urlik, ali se istog trenutka magla ponovno spusti još gušća.

U magli Mortus priđe Alantaelu i stavi mu ruku na čelo, Alantael padne na koljena, a magla ga još snažnije pritisne, oči Alantaela se zamagle, ruke mu otkazuju, božanski oklop jedva izdrži da mu cijelo tijelo ne postane paralizirano ...

... odjednom, iz dubine ledene planine Vrištokrešta, pojave se sjene olujnog snježnog vrtloga te se pomiješaju s crnom maglom, Mortus prošapće: Zimodah Mrazigara!

Mrazigar (athu. snježni tigar) drevno je i moćno biće koje ne pripada Svijetu živih, ali ni Svijetu mrtvih, a njegova krv ispunjena je najmoćnijom magijom same Prirode. Pojava Mrazigara najtajnija je legenda, Mrazigar je strašni čuvar Ravnoteže - stvorenje koje se pojavljuje samo kada Tama prijeti progutati Svjetlost.

Tijelo Mrazigara obavijeno je snijegom koji se nikada ne topi, a dlaka svjetluca poput zaleđenih Zvijezda, oči su mu hladne poput ledenjaka, ali u njima tinja drevna mudrost. Ogromne šape Mrazigara ne ostavljaju tragove u snijegu, kao da lebdi iznad njega, dok se kreće iza njega se kovitlaju vrtlozi kristalne prašine.

Dah Mrazigara ledeni je vjetar nazvan Zimodah (athu. Dah zime) koji može smrznuti čak i najmračniju crnu magiju, pa tako od njegovog daha pucaju kosti Letrupa i Mrakosta. Kad Mrazigar zareži zvuk zapara zrak i pojavi se snježna mećava ...

Međutim, Mrazigar nije samo opasan ratobor stvoren za borbu - iz Mrazigara zrači čista snaga koja vrača izgubljenu nadu i postaje siguran vodič onima koje preuzima Tama.

Alantael je pao na koljena, a Mrakosti ga pokušavaju probosti ledenim sigama, ali njegov oklop odolijeva i štiti ga, ledene sige pucaju i lome se pri dodiru s oklopom Alantaela ... međutim, Alantael nikako ne može zamahnuti Oštrosijekom i nanijeti fatalni udarac Mrakostima.

Tada plave oči Mrazigara prvo pogode Oštrosijek koji kao da se tog trenutka napunio, a potom ta svjetlost osvijetli Alantaelov oklop koji prenese energiju Alantaelovom tijelu, Alantael osjeti da mu je ta čista energija ušla u krv koja je počela brže strujiti kroz vene ... istodobno i Skrizami kao da su osjetili novu svježu snagu pa u iznenadnom sudaru sa Mrakostima probiju njihov zid od crne magle.

Čim su Skrizami zasjekli maglu i Alantael uspije zasiječi Oštrosijekom kroz maglu koja se pretvori u tanki sloj leda koji se sve više raspršivao kako su se Skrizami probijali do Alantaela. Napokon, crna magla se stane povlačiti, Mjesec izroni iza oblaka te srebrena svjetlost obasja snježne ledene kristale koji napokon razbiju Tamu.

Siktavim srditim glasom Mortus poviče: Prokleta zvijeri! Nisi se pojavio stoljećima, bio sam uvjeren da si samo mit i legenda davno prije ispričana! Mrazigar ne progovori, ali uputi snažan udarni mentalni val koji su čuli Alantael i Skrizami, ali i Mortus i Mrakosti:

Mitovi su samo istine koji se ponekad zaborave! Ti si Mortuse prešao granicu koju nisi smio ... mrtvi ne smiju hodati među živima! Mortus posrne, pokuša prizvati još mračne crne magije, ali prsti i ruke mu se smrzavaju od hladnoće, a potom ugleda Alantaela koji mu se opasno približio.

Posljednje što je Mortus vidio bio je snažni zamah Alantaelovog Oštrosijeka ... trenutak grobne tišine ... jezivi krik koji brzo nestane u vjetru Zimodaha i crni pepeo koji vjetar brzo raznese ... Crna magla nestane, snijeg prestane padati, vjetar se smiri, a Noć postane vrlo tiha.

Mrazigar umiljato spusti svoju tešku glavu na Alantaelovo rame, Alantael mu nježno pomiluje snježno krzno, plave oči Mrazigara sada su postale vrlo tople: Dobro si se borio Svjetlonošo! Alantael brzo odgovori: Bez tebe ne bih nikad uspio!

Alantael zahvalno pogleda Mrazigara čiji Zubnjaci (athu. dugi skalpel očnjaci) kao da su osmijehom pokazani. Mrazigar polako stane nestajati u zimskoj izmaglici, Alantael stoji uspravno okružen vjernim i odanim Skrizamima, Mjesec sjaji srebreno jako, Tama je napokon poražena i Noć mirno čeka Jutro ...

No, netko je prestrašen, prestravljen sve ovo promatrao, drhtao (ne zna se da li od straha ili zime), a njegova priča (koja tek treba biti ispričana) o Alantaelu i Mrazigaru, koji se pojavio nakon tisuću godina i pomogao Alantaelu, već je i prije nego će biti ispričana i zapisana - postala legenda Neizbježne zime i Kavaliru Svjetla koji nije pokleknuo pred Tamom ...