U tamnoj Noći, valovi koji su oplakivali obale zemlje Pumnara, na stijeni iznad mora tabor ... Tabor Svjetlonoša koji su stigli, prateći Alantaela u potrazi za Vratovremima Toplih Mora Južnih, okruživao je gusti oblak magle koji se lijeno vukao s mora na obalu.

U taboru mir i počinak, samo plamenovi baklji Tabornika osvjetljavaju i obasjavaju šatore ispod kojih odmaraju Svjetlonoše. Straža Tabornika već je duže vrijeme u pokretu, noćne ophodnje kao da nešto traže, a neobični zvukovi koji zvuče kao nekakvo klokotanje miješaju se sa šaptom vjetra koji je došao s mora.

Odjednom, podižu se iz vode, iz valova koji oplakuju pješčane žalove, ljuskasta bića s pipcima mekušaca iz plavetnih dubina - Dubinari (athu. Narodi Dubina). Oči im sjaje na mjesečini poput bisera užarenih, velike peraje umjesto ruku, kliješta i duge oštre kandže, a njihovi duboki krikovi paraju zrak dok se sve više približavaju taboru.

Stražari Tabornici sada su ih uočili, podigli uzbunu i spremni su na sebe prihvatiti prvi udar. Međutim, u taboru su elitni Kavaliri Svjetloreda, Galanteri i Kavaliri, nisu to obični ratobori - to su redom paladini (athu. veterani tisuću bitaka).

Postroji koje su posložili usred tabora i bojni složaji u koje su se postavili zorno kazuje da ovi Kavaliri Svjetla ništa neće prepustiti slučaju ... štitobrani su podignuti visoko, dugi ražobodi i pikobodi opasno i prijeteći su postavljeni, a Oštrosijeci u njihovim rukama čvrsto su stegnuti iznad glava ...

Prvi val Moronema (athu. morske nemani) silovito navali. Ispadom desno, bodi! Začuje se snažna zapovijed, a dugi Ražobodi i Pikobodi sijevnu na mjesečini i tupo udare u tijela Moronema, more se zacrveni od krvi Moronema, ali to nije bio kraj: Udri! Natrag u more s njima!

Začuje se još jedna zapovijed, a potom u dubokim tonovima, u točno određenim navalnim razmacima, začuje se: ha-uuh! ha-uhh, huu-hh ... Galanteri su štitobranima gurali i istodobno boli Moroneme potiskujući ih polako, ali sigurno natrag prema moru iz kojeg su izašli ...

Razvije se strašna bitka, Galanteri su gurali i ubadali, Moronemi padali i navaljivali, ali opet padali ... i tako to potraje oko sat vremena. Čelične oštrice sijevale su i kidale ljuskava tijela na mjesečini, a more se sve više crvenilo od krvi.

Napokon, Moronemi stanu popuštati i povlačiti se prema dubinama mora ispuštajući prodoran, ali bolan urlik poraza. Galanteri su teško i duboko disali, vidno umorni, ali i dalje riješeni ne dopustiti Moronemima prelaz pješčane plaže ... sve dok su Oštrosijeci u njihovim rukama nema prolaza!

Alantael je brzo okupio vodiboje: Ovo nije slučajan napad! Pokazujući na tamnu površinu mora: Samo su nas testirali, sada će napasti još jače i u većem broju! Odmah presložite složaje, Galanteri su iscrpljeni, neka ih Vidani zamjene, primaknite bliže Crne Suličare!

Podignite Ražobode i ojačajte ih Pikobodima! Neka oštrice budu oštre, a sulice otrovne! More se istodobno počne burkati i komešati i Noć se ispuni mnogobrojnim krikovima koji su dolazili iz dubina ... kao da grmi, Moronemi su se vraćali još mnogobrojniji.

Ovaj puta ima ih previše, ali morate održati svoje crte i položaje! Bila je zapovijed Alantaela, a tada se obalom prelomi neki novi zvuk, zvuk koji je sve više poprimao nešto nalik režanju ... Iz stijena, prema obali strelovito su izranjala i jurila vitka tijela nekih novih Čudobića nalik Lavplan-ima (athu. 'planinski lav', puma).

Lavplan-i od Narmaka (athu. narod mačaka) bili su mitski 'čuvari obale Koralja' koji su davno prije sklopili savez sa Svjetloredom (athu. tijekom Prve bitke na bojnom polju Vječnosti), nakon sramotne izdaje nitko ih nije vidio, a sada su se odjednom pojavili ...

Svjetlonoše se na trenutak zbune, uskomešaju, pokušaju se presložiti, ali ih Alantaelov povik umiri: Saveznici! Drži crtu! Između bojnih složaja Svjetlonoša munjevito su jurili 'kombiniri pumoblika' i bacali se dugim skokovima na iznenađene Moroneme.

Oštre i opasne kandže zaparaju ljuskava tijela Moronema, a prodorni urlici 'groarh' izazivali su jezu kod Moronema. Alantael snažno zapovijedi: Sad! Udri i ne popuštaj! Oštrice i kandže sijevali su kroz tminu noći zajedno, a Moronemi prestravljeni i obeshrabreni pojavom nove neočekivane sile okreću se i bježe u dubinu.

Bitka je završila brzo, čak i prije nego je po drugi put započela, a bića 'pumoblika' ponosno se stanu približavati Svjetlonošama. Jedan od njih, zlatno-srebrenog krzna, približi se Alantaelu, blago nakloni glavu i mentalno progovori: Dobro nam došao, miljeniče Svjetla! Dugo smo te čekali, a sada smo te napokon dočekali ... vodi nas prema bojnom polju, Lavplani te prate - u pobjedu ili smrt!

Alantael zagrli snažno 'pumobliko biće': Hvala ti, Oldrik! Sretan sam što sam te pronašao, tebe prijatelju i tvoje Lavplane!