Alantael ulazi u drevnu grobnicu prekrivenu prašinom. Na vratima stoji Kipokam, veličanstven i prijeteći, tijelo lava krila orla, rep škorpiona i glava predivne djevojke čije oči sjaje poput zvijezda na noćnom nebu ...

Zaustavi se neznanče smrtniče, tvoj put ovdje prestaje zakopan u pijesku zaborava! Ako želiš proći Svjetlonošo odgovori: Tko su 'oni koji nikad ne umiru'? Alantael mirno odgovori: Ako ću umrijeti to znači da sam se rodio i da sam živ. 'Oni koji nikada neće umrijeti' su 'oni koji se nikad nisu ni rodili'!

Kipokam mirno klimne glavom, a njezin strogi izraz lica se omekša: Odgovorio si ispravno i mudro smrtniče. Tvoja mudrost je zapanjujuća, slobodno prođi! No, budi pozoran! Samo rijetki ovuda prolaze i pronalaze pravi put jer izazovi koji te čekaju u ovim hodnicima mnogo su opasniji od mene.

Hvala ti velika Vratarice! Tvoja mudrost je velika, ali moja hrabrost i čast neće posustati.

Kipokam se tiho povuče u sjenu i okameni se kao što je okamenjen i bio prije, a Alantael nastavi svoj put kroz tamne hodnike grobnice.

... U atmosferi napetosti i mistike, u mračnom hodniku grobnice, na zlokobnom i ukletom mjestu ruševina Sipirune, djelomično otkrivenih ispod pijeska, odjednom iz sjene uzdiže se Voštani. Pohabani zavoji, na blagom strujanju zraka kroz hodnike grobnice, vijore poput zastava, možda lelujaju poput duhova te djelomično otkrivaju isušeno i ispucalo tijelo koje isijava nekakvu drevnu nepoznatu energiju.

Pokreti Voštane su spori, ali i neumoljivi, a iz njezinih praznih očnih duplji kao da zrači opasna prijetnja koja pokušava prodrijeti u Alantaela. Njegov oklop mutno svjetluca, a Oštrosijek sjaji azurnom svjetlošću.

Voštana ima na raspolaganju strašne nadnaravne sile: pijesak se pokreće po njezinoj volji, mrtvi ratnici iskaču iz zida, a zlokobni i prijeteći šapat odjekne hodnikom.

Alantael stoji čvrsto, mirno i bez trunke straha. Kao da je okovan u svoj sjajni oklop koji reflektira svjetlo baklje koja se iznenada zapalila na zidu hodnika. U rukama čvrsto drži mač Oštrosijek, oštar i blagoslovljen u Nebovrtu, iskovan ispod sjaja zvijezdane vatre ...

Obasjan nekakvom slabašnom svjetlosti, ali istodobno i zaštićen tajnovitom snagom, poput svjetionika usred tame stajao je Alantael. Njegov štit ukrašen osmokračnom zvijezdom Omda kao da ga čuva od drevnih kletvi koje šapuću kroz hodnike grobnice, a njegovi pokreti su precizni, odmjereni i vođeni čistom iskonskom hrabrošću i čašću.

Sukob Alantaela i Voštane iznenada započne kad Voštana pošalje vrtlog pijeska prema Alantaelu pokušavajući ga oboriti. Alantael se zaštiti štitom i zasječe Oštrosijekom kroz vrtlog pijeska pokušavajući pogoditi blještavi talisman Voštane, izvor njezine moći i snage, koji se nalazio u poderanim trulim zavojima koji su omotani oko prsiju Voštane.

Bio je to drevni sukob prokletog i blagoslovljenog, borba između života i smrti, a svaki udarac odzvanjao je sudbinom koja je izazvala zaboravljenu moć ...

... Pikorep je bio zvijer zastrašujućih razmjera, a njegovo crno oklopljeno tijelo sjajilo je poput uglačanog kamena. Ogromna kliješta drobila su stijene kao da su od stakla ... njegov otrovni repni žalac, nešto duži od Pikoboda podignut je visoko iznad tijela, spreman za smrtonosni ubod-udarac.

Oči Pikorepa bile su crvene i sjajile su u mraku hodnika koji je vodio do grobnice, oči stvora bile su ispunjene divljim bijesom dok je šištao i škripao svojim klještima.

Alantaelov zlatno-srebreni oklop ukrašen simbolima Svjetla stajao je opet sam ispred strašnog stvora, ali bez straha i hrabro nepokolebljiv. Oštrosijek je opet svjetlucao modrom mitskom tajnovitom svjetlošću, a Alantael je bio uvjeren da njime može probiti i najtvrđi oklop pješčane zvijeri.

Alantael opet zakloni tijelo svojim štitom na kojem se sada pored Omde mogao zamijetiti i simbol ptice koja je bila kombinacija mitskog feniksa simbola opetovanog uzdizanja, ali i velikog orla simbola snage vjetra ... pokreti Alantaela opetovano su postali oprezni s velikom pozornosti prema pješčanoj zvijeri koja je stala i prepriječila Alantaelu put.

Pikorep je prvi napao repom prema Alantaelu udarajući zapanjujućom brzinom, ali Alantael je kombinirao štit i brze pokrete te je u posljednjem trenutku izbjegao smrtonosni ubod odbijajući štitom bodlju Pikorepa. Zvuk udarca metala o metal odzvanjao je podzemnim hodnikom ... Pikorep krene u iznenadni napad kliještima pokušavajući ščepati Alantaela bočno, ali Kavalir Svjetla vješto je izmicao.

Potom u najpogodnijem trenutku Alantael zamahne teškim Oštrosijekom te se zrakom prelomi šištavi zvuk sječiva, a potom urlik bola Pikorepa. Oštrica je zasjekla bok zvijeri te iz rane šikne zelenkasta tekućina. Zvijer se naglo trzne i povuče unatrag, ali taj pokret izazove vrtlog pijeska koji udari Alantaela.

Alantael padne unatrag, ali su mač i štit ostali u njegovim rukama, Pikorep zamahne svojim žalac-repom udari u štit i zabije se u pijesak. Istog trenutka Oštrosijek se zabije u mekani dio Pikorepovog tijela. Pikorep se trzao u agoniji dok mu je snaga istjecala sa zelenom tekućinom koja je nestajala u pijesku.

Pikorep je napokon pao i klonuo u pijesak, sve je utihnulo grobnom tišinom u kojoj se čulo samo teško disanje Alantaela koji je stajao okupan znojem i prašinom pobjedonosno iznad Pikorepa. No, na kraju hodnika pijesak se opet pomaknuo i podigao - bio je to znak da ova borba još uvijek nije posljednja ...