U tamnoj, vlažnoj i prohladnoj, nadasve sablasnoj, dvorani prije 'grobnice tihog šaputanja', zrak je težak i miriše na stari kamen, a kroz slabu svjetlost vidi se kako fine i sitne čestice mitske prašine lebde u zraku. Zidovi su ispisani 'slovožigovima' koje Alantael brzo čita: 'Prije, jako davno, Risaur je bio car Skisaka, Punara, Narguja i Taneska ... ponosan čovjek koji je stajao na pragu besmrtnosti ... Donositelj zore koji hoda u svjetlu i čuvar svete vatre slobodno ulaze u ovu prostoriju ... Tko si ti što remetiš mir Prosvjetljenih?

Alantael je shvatio da ime Risaur nije ime čovjeka, mora biti jedan od Drevnih ... tada u zidu ugleda pukotinu iz koje izranja drevno zlo - Voštana! Međutim, voštana je sada kombinir risa i guštera (athu. dinosaura) ... nije trebalo dugo Alantaelu kako bi shvatio da je Voštana omotana nekada skupocjenim svilenim zavojima koji su sada visjeli kao neka prozirna zavjesa sa isušenog tijela ...

Voštana stane režati, a ruke stanu sječi teški zrak uz nekakvo čudno fijukanje (athu. fsshuuh). Sada Alantael primijeti kameni sarkofag u koji je bilo položeno tijelo, ukočeno i pripremljeno za balzamiranje, još uvijek u haljini od blijedo-ružićaste svile koja kao da je svjetlucala na svjetlosti slabih baklji koje su gorjele po okolnim zidovima.

Kosa je skupljena i vezana zamršenim zlatnim vezom, a ruke su joj prekrižene na grudima, njezine oči su otvorene, ali su usta sputana ... Alantaela prođu nekakvi trnci kad prepozna crvenu kosu i plave oči koje su ga nijemo gledale s punim povjerenjem.

Napetost u podzemnoj dvorani rasla je iz sekunde u sekundu, sukob između Dobra i Zla postao je sada neizbježan, a nekakva magična energija postajala je sve vidljivija dok je plavetni Oštrosijek počeo svjetlucati, oklop Alantaela više nije bio mutan, kao da je postao proziran od silne svjetlosti kojom je bljesnuo ...

Voštana ispusti glas koji odjekne poput udaljenog groma, brzo prekriži ruke i stane bacati kletve koje su vibrirale nekakvom mračnom moći koja je ispunjavala dvoranu. Hoće li svjetlost plemenitog i blagoslovljenog oružja ovaj puta nadvladati snagu drevnog prokletstva?

U očima, sputane djevojke iz sarkofaga, strah i nada se isprepletu, ona ipak vjeruje u Kavalira Svjetla koji je obećao da će je pronaći i zaštititi ...

U očima Alantaela pojavio se pak sjaj koji je opisan u drevnim zapisima kao 'sjaj svjetla jutarnjeg' koji počiva u očima 'onih koji hodaju u Svjetlu s upaljenim bakljama Zore' ... Alantael odvažno zakorači prema Voštanoj: Ovo je tvoj kraj, stvore prokleti ...!