Jednom, u davno prošlom dobu Vremena ... postojala je zemlja obavijena gustom maglom, carstvo Izgubljenog Vremena, magla koja je ljude pretvorila u strašne zvijeri, bacila je taj svijet u ponor očaja. Muškarci su tražili slavu i bogatstvo, a žene su sanjale balove u dvorcu ...

Bilo je to carstvo okrutnih gospodarica Vremena, velebni bal s kojeg se nitko živ ne vraća, usamljena kula u kojoj raste kosa koja seže do neba, igra sa žabama u dubini zaražene bare, vječna ljepota u zaleđenom dvorcu, beskrajna rapsodija na dnu mora.

Lude kontese, svaka vlada svojom zemljom punom demonskih zvijeri. Duše kontesa su crne od slabosti. Lijepog izgleda, zapravo su odvratna čudovišta. Alantael vodi svoje Oštrosijeke u samo srce tog carstva Izgubljenog Vremena, Noćobića ne razumiju njegovu gotovo ludu namjeru: On želi pregovarati s 'Ludim Kontesama' nudi im Savez ...

Pepeldama, izgledom starija od ostalih kontesa, žena je normalnog izgleda, dubokih smeđih očiju, svijetle puti i duge sijede kose koja joj seže do središnjeg dijela leđa: rub kose joj lebdi točno iznad očiju, ostavljajući ih oboje vidljivima. Njezina se odjeća sastoji od tradicionalne bijele i svijetloplave haljine, čiji gornji dio počinje iznad njezinih grudi, a donji dio završava blizu njezinih stopala neposredno prije dodira s tlom, uz rukavice dugih rukava.

Svijetloplava tkanina tijesno se omotava oko njezina vrata, a nazubljena kruna nalazi joj se na vrhu glave, što svjedoči o njezinu statusu kraljevne Izgubljenog Vremena.

Pepeldama je stroga, izravna i nepokolebljiva snaga volje. Jednostavna je, u ostvarenju svojih ciljeva nikad se ne skriva iza maske. Njezin osjećaj dužnosti je postojan, podržavajući uvjerenje da ciljevi opravdavaju sredstva, bez obzira koliko se to nekom drugom činilo užasnim ili nehumanim.

Njezina želja je promijeniti Svijetodol - točnije, cilj joj je nestanak siromašnih i bogatih! Taj njezin naum proizlazi iz njezinog prošlog života (prije nego što je dobila moć), pokazujući da je suosjećajna s nevoljama drugih, osobito onih u gorem položaju od sretnijih.

Iako je plemenita, ona je dogmatična u svom razmišljanju, namećući drugima ono što misli da je način na koji treba raditi bez njihovog doprinosa i izaziva trenutnu patnju drugih radi poboljšanja budućnosti.

Oni koji se pobune protiv njezine vladavine, samo su prepreka tom njezinom cilju: bilo kakvi argumenti ili alternative o tome kako ona radi stvari suočeni su samo s pokazivanjem sirove moći, bez šanse za diplomaciju.

Unatoč svom tiranskom i autokratskom autoritetu, Pepeldama izuzetno poštuje one koji imaju tjelesnu i mentalnu snagu. Njezino divljenje takvoj moći budi kod nje želju za podređivanjem takvih smatrajući da je šteta odbaciti vrijednu imovinu koja bi joj mogla pomoći u ostvarivanju njenih ciljeva.

U prošlosti, prije statusa Demonske Kontese, a time i kraljevne Izgubljenog Vremena, bila je samo normalna djevojka sve dok je nije iskvarila moć koja je trebala trajati samo do ponoći! ... Pepeldama nije vratila 'moć vremena' koja joj je samo 'posuđena' do ponoći.

Upravo to je prouzročio pojavu zloglasne magle koja je prekrila Izgubljeno Vrijeme, uzrokujući da oni koji su došli u kontakt s maglom Izgubljenog Vremena izgube svoje duše i postanu demonske zvijeri.

... (...) Divana je prihvatila poziv na 'Ponoćni bal' 'Dame u Pepelu' ... nije ni sanjala u kakvu se opasnost upustila jer snove je mogla platiti jedino gubitkom duše ... međutim, iznenadna pojava 'Kavalira Svjetlosti' u 'dvanaestom otkucaju sata' zbunilo je sve nazočne, čak je i Vrijeme na trenutak ostalo zbunjeno jer sat na visokoj kuli odjednom je 'otkucao i trinaesti otkucaj' ...

... Na trenutak sve Noćurice na plesnom podiju ostale su zbunjene, a onda je Divani prišao Alantael u pratnji svojih odanika Svjetla: Hoćemo li plesati dok sunce ne izađe Mjesečeva Kćeri? Dvoranom se na trenutak prelomi tirkizna svjetlost mačeva Svjetlonoša, a potom nestane izmaglice ... granice između snova i stvarnosti više nije bilo, a Divana osjeti snažan, ali dovoljno nježan stisak oko struka ... (...)