Eksplozija je zatresla Prazninu (Ništavilo) ... Nasilno je izbačena praiskonska esencija - Suština koja je poput Oceana valom za valom udarala u crnu Prazninu, a Kaos se prelio u Ništavilo ...

U istjecanju iskonskih voda, zavojite rijeke tamne esencije sakupljene u ogromne virove, kondenzirale su plinovite oblake, koje su zapalile, od sile sažimanja zažarene iskre, nastale u jezgri virova. Eksplozija za eksplozijom formiraju enormne vatrene kugle. Briljantno crvene supernove i plameno plave patuljaste zvijezde pojavljuju se poput otočića u virovima rotirajućih galaksija. Neprekidno se proces ponavlja u Ništavilu ... neprekidno galaksija se rađa.

S vremenom, jedna od tih galaksija postala je poznata kao VRISTOR (Vrijeme i Prostor). Ovo što će biti ispisano povijest je jednog malog dijela i sićušnog svijeta znanog kao Alanadija.

U praiskonskim, proključalim vodama VRISTOR-a, mnoge zvijezde izrodile su svoje vlastite svjetove. Od plinova i prašine izbačene sa sunaca, kondenzacijom i hlađenjem nastali su mnogobrojni nezamislivi Vratovremi. Elementarni plinovi u svom miješanju stvaraju vlagu, kiše padaju i stvaraju oceane. Oluje bjesne bacajući i razbijajući oceane o obale kopna. Usred munja i gromova, jedna iskra je zabljesnula i u mikrosekundi Vremena stvorena je jedna jedina stanica života.

Jednostanični organizmi srasli su u višestanične, višestanični u kompleksna bića s milijardama stanica ... ribe, insekte, ptice, reptile, biljke i sisavce. Koliko zvijezda u galaksiji, toliko i različitih bića i stvorenja se pojavilo.

S vremenom, evoluirali su i 'čovjekobliki'. Riboblici, pticoblici, gmazoblici ... kombiniri, bića i stvorovi svih mogućih vrsta postali su neminovan ishod evolucije.

Kako se praiskonski 'čovjekoblik' razvijao, tako je pećinu zamijenio kolibom, okupljanjem koliba nastala su naselja, a iz njih se razvijaju gradovi. Lov i sakupljanje životinja otvorili su put trgovanju krznom, a trgovanje krznom otvara put organiziranju tržnica. Iz sakupljanja rađa se vrtlarenje, a vrtlarenje popušta pred poljoprivredom.

Potrebe 'čovjekoblika' postaju želje, a iz želja se rađa pohlepa. Suosjećajni ljudi pretvaraju se u vođe, vođe postaju osvajači, i 'primitivan' svijet postaje 'civiliziran'. Razlika u stajalištima postaje svađa, svađe se pretvaraju u ratove. Znatiželja i nužda rađaju tehnologiju ... sve dok 'čovjekoblik' nije je osvojio svoj svijet!

Onda pak je 'čovjekoblik' pogledao gore prema nebu. Vidio je svoj Mjesec. Sagradio je brodovlje koje ga ponese put nebesa i osvajanje Mjeseca je otpočelo. Stao je na Mjesec, postavio upravu nad Lunarnim gradovima, pogledao je još više gore i ugledao nebeski svod ponad sebe posut Zvijezdama dalekim. Tražeći još više otisnuo se put nebesa. Ovaj put otkrio je susjedne svjetove, pronašao je Nebesnike, Stvoritelje, Kreatore i Božanstva.

No, pronašao je 'čovjekoblik' još nešto ... pronašao je 'sebi slične' s kojima je počeo živjeti zajedno ... a onda ... zaratiše!

Zlo postane 'civilizirano', ratovi postanu 'napredak', smrt postane alat 'prosperiteta' ... kraljevstva su se dizala, ali su još brže padala, civilizacije su se razvijale, ali su još brže propadale ... Imperije nisu trajale dugo i nitko nije bio pošteđen ...

Čuvari Legende upućeni su u velike tajne Atlantide, te je njihova moć postala snažna i dugoga vijeka. Moć Čuvara Legende izvire iz čudnovate sloge koja vlada među njima, te nevidljivoj hijerarhiji koja je svenazočna u primjeni vlasti na opću korist cijele Atlantide.

Upravo Čuvari Legende grade Slavne gradove koji su istodobno luke, utvrde, hramovi i središta moći. U tim Slavnim gradovima Priroda i Umjetnost kao da su se takmičile kako bi od njih napravile prava i nezamisliva Čuda.

Slavni gradovi izabrali su Glavni grad, grad Prozirnih Sjena, u kojem su se jednom godišnje, ili po potrebi, sastajali moćni kraljevi tih Slavnih gradova i međusobnim dogovorima rješavali možebitne nastale nesporazume ... a onda su u samo jednome danu, u samo jednoj noći uništeni i oni ...