Bilo je to onda kada su strašni 'Ratovi Wakyzashy', završeni na radost svih 'Okolnih naroda'. No, ti ratovi su konačno na svijetlo dana izbacili i dugo čuvanu tajnu Sychytha. Onaj kojeg su svi čekali pojavio se u ratovima i svima je postalo jasno da je 'Onaj koji spava ispod pijeska' konačno probuđen. Dok su se tako 'Okolni narodi' veselili i slavili Andraghonovo buđenje, narodima Velikog Klana i carstvu Amaroth to nije odgovaralo. Njihova je dominacija i prevlast u Aghrosyanskom dobu nepovratno i zauvijek prestala.

Zbog toga je princ Sywolykyh, uz pomoć Tykanderoshke princeze Thandre, polusestre Sonsyrey, pokušao još jednom preokrenuti tijek događaja i maknuti Shagana Alanđanina s 'pozornice događanja' na kojoj se pojavio poput velikog praska i preokrenuo tijek događaja Hyghlanderskog svijeta iz doba 'Hrabrih naroda'.

U amazonskom gradu Cytykrayu, u predivnom gradu tisuća piramida, u najvećoj piramidi, u najljepšoj dvorani, u najdubljem kutu, tiho je plakala i jecala, licem prekrivenom najnježnijim rukama, najljepša žena tog Nezamislivog vremena, mlada crnokosa princeza ratnica, Amazonka, Dyadonkha.

Beskrajno joj se dive i slave je svi 'Okolni narodi' i na njezin poziv šalju najbolje što imaju. No, ona je bezvoljna i tužna, a najljepše princeze tog Vremena tješe je i umiruju bezuspješno. Najsnažniji i najmoćniji prinčevi, ovjenčani slavom tisuću bitaka s 'Hladnim vatrama', zabrinuto se pogledavaju i riješeni su toj mladoj djevojci staviti na raspolaganje svoje najelitnije odrede samo da bi je umirili i pomogli joj.

Konačno, najsnažniji među njima, Haywey, princ Ararađana i stariji brat Andraghonov izgubi strpljenje i glasno zatraži objašnjenje: 'Reci nam Sonsyreyo, što se to doista dogodilo?' Djevojka podigne pogled i svojim toplim, suzama ispunjenim očima, žalosno, ali zahvalno, pogleda snažnog princa Hayweya koji se odazvao njezinom pozivu i prvi stigao sa svojim najelitnijim odredima Araradskog konjaništva sa samih nemirnih granica zelene rijeke Mandraghona, iz tvrdih araradskih gradova Manhosha i Syryesha.

Kao da je Vrijeme stalo, kao da je opet bilo uhvaćeno u tim nebesko plavim očima i Haywey nije mogao ne pomilovati najtamniju kosu toga doba i nježno prigrliti uplakanu djevojku koja je drhtala. 'O, djevojko, pa ti drhtiš! Zar ti nije dobro, nisi li bolesna?'  Zabrinuo se Haywey. 'Ne brini Haywey, to je zbog vjetra koji me lomi, a i miris alandskih 'Svijetlih noći' i 'Bijele zime' osjećam. Tamo daleko u tim prostranstvima zbog Njega počinje još jedna beskrajna zimska alandska noć. 'Vrijeme snjegova', nije li tako Sychyte? Tako Alanđani zovu to doba kada se On odmara u tišini Sylenca. Vidim ih u svojim snovima kako pale svoje tajanstvene vatre, ogrnuti su svojim plavim ogrtačima, a njihove pjesme sve su jače i ja ih čujem, a ne znam kako. (Tajanstveni teški Andraghonov mač je kod Sonsyreye) Osjećam i čujem zapovjedi Paske po kojima se aktivira Zimski bedem, osjećam opojni miris Panđine lule, vidim onog mladog i snažnog pukovnika Unakasa kako vježba s 'Krilatim jahačima' iza Zimskog bedema. Osjećam potrebu za Njegovim dlanovima i osjećam da sam jača nego ikada. Zašto ja to sve osjećam, kaži mi Tahunah!?'

Sonsyreya zaplače glasno jecajući već sva iscrpljena. Sada joj se iznenada približi carica Tanya, majka Andraghonova, te je nježno zagrli i stane je tješiti i umirivati. Priđu joj i ostale nazočne princeze, redom bajne ljepotice čija je ljepota ugodna oku mnogobrojnih najelitnijih ratnika 'Hrabrih naroda' koji su dopratili svoje prinčeve. Tako su tu sada nazočne: plavokosa sestra Andraghonova, bajna i visoka prekrasna u stasu, Shynha (Shenha) vladarica Dyasparha (No-Shi od milja je nazivaju njezini Dyaspharcy i Waluzyancy), predivna anubyskha princeza Antyopha sestra Sonsyreyna i vrlo bliska prijateljica princeze Dyasparha, riđokosa princeza Terasonhe, zemlje sunčanih otoka, vršnjakinja princeze Sonsyreye (rodile su se zajedno na amazonskom otoku Chronoshu u mitskom hramu vila Charizmy), Sonsynorha ime je njezino.

Tu je i cvijet amazonskog južnog saveza predivna princeza Hyperareye, plavokosa Dyonha, sestra princa Aharonha proslavljenog u bitkama na uvijek nemirnim granicama Divljih zemalja koje su 'Okolni narodi' nazvali Tykanderogha, ili Tyx kako te zemlje nazivaju Alanđani. Na poziv Sonsyreye stigla je i amazonska 'Zelena čarobnica' kraljica Wulkanye zelenooka Antydonha, a svoju pomoć nesebično je došla ponuditi i kraljica Galeryankhy, kraljica Dunyha.

Sonsyreya sada gorko zaplače jecajući, pa se iznenada okrene prema Tahunahu koji je sjedio u sasvim drugom kutu velike dvorane, a ovamo je stigao sa još desetak Sychytha: 'Ti starče, ti nešto znaš! Odmah da si mi to rekao i nemoj mi samo lagati da ne znaš, pa ti si me poslao k Njemu i savjetovao mi da tražim Njegovu pomoć za Hyperaeyu! Ti si mi stalno prigovarao zašto sam pozvala u 'Amazonske igre' princezu Tykanderoghe, svoju sestru Thandrhu. Zašto si mi savjetovao da uzmem Njegov mač i ponesem ga ovamo? Otkako sam podigla taj mač, odjednom, kao da razumijem sve Njegove tajne i nestašne igre.'

Odlučno je zahtijevala odgovore princeza Sonsyreya. Tahunah sada više nije izgledao onako nezainteresirano i izgubljeno, te je vrlo polako, ali smireno odgovorio princezi: 'Davno prije, još prije samog 'Osvita vremena', još prije nego je potonula Atlantida sve je već bilo zapisano, Gospodarice 'Toplih mora'. Moj narod je vrlo star, a zovu nas Sychythe, ima nas vrlo malo i rasuti smo svijetom poput pijeska iz zauvijek proklete zemlje Wananunhe. Njega su nam 'Bogovi sa Zvijezda' obećali davno prije potonuća 'Slavnih gradova' i još prije samog 'Osvita vremena'. Njega su Vitezovi vjetra od prvog trenutka, od strašne bitke iza 'Tamne strane Mjeseca' bezuspješno tražili, a mi smo Ga čekali od teške katastrofe na bojnom polju Herofahlha. Sada kada su Ga oni napokon pronašli, a mi Ga toliko željno dočekali, Ti si Ga Wyxeno Gospodarice 'Toplih mora' izdala!'

Sonsyreya odjednom prestane plakati i tiho, ali odlučno progovori: 'Meni je moja baka i stara svećenica s Cronosha pričala o 'Onome koji spava ispod pijeska'. Slušala sam i priče o Njegovoj ljubavi prema lijepoj Wyxeny, a zašto si ti sada mene nazvao tim imenom? Nije li to samo predivna legenda koju su nam ostavile vile Charyzmhe? 'Zato što Ti jesi Wyxena! Zar On nije zbog Tebe doveo najbolje ratnike koje je zapamtilo ovo 'Nezamislivo vrijeme', u zauvijek prokletu zemlju Wananunhu, zar Pustinjski narod nije vidio tajnovite mitske 'Krilate jahače' na crvenom pijesku Deserthye, zar veliki i snažni ratni brodovi nisu jedrili u 'Svijetlim noćima' na Hyperareyu? Time je On na sebe i navukao bijes potomaka 'Hladnih vatri'.

Pokazao je on svoje lice prerano i suludo hrabro, a zato su ga onako kukavički i podlo ranili u tvom taboru usred Tvoje 'Zabranjene doline' u koju si ti njih pustila, a njegove ratnike zbunila. On ne smije biti odvojen od svojeg mača nikada! Zato uzmi mač i odnesi mu Ga! Kako i kamo ja Ti tu ne mogu pomoći, to ćeš morati otkriti sama ako si Ti 'Ona koja nebom šeće', a ako nisi sve je ionako uzalud.' Nitko nam više neće pomoći i strašno će nas zlo pogoditi, još strašnije nego ono nakon Herofahlha, jer jedino ih On može zaustaviti i sve nas zaštititi.'

Sonsyreya uzme teški mač u svoje ruke i osjeti blagu vrtoglavicu, te se onesvijesti. Kad se probudila starog Tahunaha više nije bilo, a u snu je čula glas koji joj je rekao da je Andraghonh čeka u dolini koju je zauvijek okovao led i nemilo je pritišće snijeg. Sonsyreyne misli bile su izmiješane, osjećala je kao da joj je netko u glavu usadio brdo novih podataka koje nije baš do kraja razumjela, ali ona odluči krenuti po naputcima koje je proživjela u snu. Te pozove sve okupljene kako bi im objasnila svoj naum.