STOGA JE POGREŠNO DRŽATI MIT INFERIORNIJIM OBLIKOM MISLI, KOJEGA SE MOŽE ODBACITI KADA LJUDSKA BIĆA DOSEGNU DOBA RAZUMA. MITOLOGIJA NIJE RANI POKUŠAJ BILJEŽENJA POVIJESTI I NE TVRDI DA SU NJEZINE PRIČE OBJEKTIVNE ČINJENICE. POPUT KAKVA ROMANA, OPERE ILI BALETA, I MIT JE FIKCIJA; ON JE IGRA KOJA PREOBRAŽAVA NAŠ FRAGMENTIRANI, TRAGIČNI SVIJET I POMAŽE NAM NAZRIJETI NOVE MOGUĆNOSTI TAKO ŠTO ĆEMO SI POSTAVITI PITANJE "ŠTO BI BILO KAD BI BILO?" - PITANJE KOJE JE DOVELO DO NEKIH OD NAJVAŽNIJIH OTKRIĆA U FILOZOFIJI, ZNANOSTI I TEHNOLOGIJI. NEANDERTALCI KOJI SU PRIPREMALI MRTVOGA DRUGA ZA NEKI DRUGI ŽIVOT MOŽDA SU SUDJELOVALI U IGRI DUHOVNE FIKCIJE KOJA JE ZAJEDNIČKA SVIM MITOTVORCIMA: "ŠTO AKO POSTOJI JOŠ NEŠTO OSIM OVOG SVIJETA? KAKO ĆE TO UTJECATI NA NAŠE ŽIVOTE - PSIHOLOŠKI, PRAKTIČNO I U DUHOVNOM SMISLU? HOĆEMO LI SE PROMIJENITI? POSTATI POTPUNIJI? I USTANOVIMO LI DA SMO SE TAKO IZMIJENILI, NEĆE LI TO POKAZATI KAKO JE MITSKO UVJERENJE NA NEKI NAČIN BILO ISTINITO, DA NAM JE GOVORILO NEŠTO VAŽNO O NAŠOJ ČOVJEČNOSTI, PREMDA TO NISMO MOGLI RACIONALNO DOKAZATI?" LJUDSKA SU BIĆA JEDINSTVENA PO TOME ŠTO ZADRŽAVAJU SPOSOBNOST ZA IGRU. OSIM AKO NE ŽIVE U UMJETNOJ SIGURNOSTI KAVEZA, ŽIVOTINJE GUBE PRVOTNU ZAIGRANOST ČIM SE SUOČE S GRUBOM ZBILJOM ŽIVOTA U DIVLJINI. ODRASLA LJUDSKA BIĆA, MEĐUTIM, I DALJE UŽIVAJU IGRAJUĆI SE S RAZLIČITIM MOGUĆNOSTIMA TE, POPUT DJECE, STVARAJU IMAGINARNE SVJETOVE. U UMJETNOSTI, OSLOBOĐENOJ STEGE RAZUMA I LOGIKE, IZMIŠLJAMO I SLAŽEMO NOVE OBLIKE KOJI NAM OBOGAĆUJU ŽIVOT I KOJI NAM, KAKO VJERUJEMO, GOVORE NEŠTO VAŽNO I DUBOKO ISTINITO. I U MITOLOGIJI STVARAMO NEKU HIPOTEZU, OŽIVLJAVAMO JE PUTEM RITUALA, POSTUPAMO U SKLADU S NJOM, RAZMIŠLJAMO O NJEZINU UTJECAJU NA NAŠ ŽIVOT TE OTKRIVAMO DA SMO STEKLI NOVU SPOZNAJU O UZNEMIRUJUĆOJ ZAGONETKI NAŠEG SVIJETA. MIT JE, DAKLE, ISTINIT STOGA ŠTO JE UČINKOVIT, NE STOGA ŠTO NAM DAJE ČINJENIČNE INFORMACIJE. AKO NAM, MEĐUTIM, NE PRUŽA NOVE SPOZNAJE O DUBLJEM SMISLU ŽIVOTA, ONDA JE NEUSPIO. AKO, PAK, DJELUJE, AKO NAS TJERA DA PROMJENIMO NAZORE I OSJEĆAJE, AKO NAM PRUŽA NOVU NADU I PRISILJAVA NAS DA ŽIVIMO PUNIJIM ŽIVOTOM, ONDA JE TO VALJAN MIT. MITOLOGIJA ĆE NAS IZMJENITI SAMO AKO SLIJEDIMO NJENE NAPUTKE. MIT JE U BITI VODIČ; GOVORI NAM ŠTO NAM JE UČINITI AKO ŽELIMO ŽIVJETI BOGATIJI ŽIVOT. NE PRIMJENIMO GA NA VLASTITU SITUACIJU I NE UČINIMO LI OD MITA ZBILJU U VLASTITU ŽIVOTU, OSTAT ĆE NAM NERAZUMLJIV I DALEK KAO I PRAVILA NEKE DRUŠTVENE IGRE KOJA NAM ČESTO ZVUČE ZBRKANO I DOSADNO SVE DOK NE POČNEMO IGRATI. MODERNO OTUĐENJE OD MITA SASVIM JE BEZ PRESEDANA. U PRED-MODERNOM SVIJETU MITOLOGIJA JE BILA NUŽNA. NE SAMO DA JE POMAGALA LJUDIMA DA PRONAĐU SMISLA U SVOJEM ŽIVOTU, NEGO JE I OTKRIVALA PROSTORE LJUDSKOG DUHA KOJI BI U PROTIVNOME OSTALI NEDOSTUPNI. BILA JE RANI OBLIK PSIHOLOGIJE. PRIČE O BOGOVIMA I HEROJIMA KOJI SE SPUŠTAJU U PODZEMNI SVIJET, LUTAJU LABIRINTIMA I BORE SE PROTIV NEMANI OSVJETLILE SU NAM TAJANSTVENI MEHANIZAM PSIHE, TE PODUČILE LJUDE KAKO SE NOSITI S VLASTITIM UNUTARNJIM KRIZAMA. KADA SU JUNG I FREUD POČELI UCRTAVATI PRVE PUTEVE MODERNE POTRAGE ZA DUŠOM, INSTINKTIVNO SU SE OKRENULI KLASIČNOJ MITOLOGIJI DA OBJASNE SVOJE SPOZNAJE TE SU STARIM MITOVIMA DALI NOVA TUMAČENJA. U TOME NEMA NIČEG NOVOG. NIKADA NE POSTOJI SAMO JEDNA, PRAVOVJERNA VERZIJA NEKOG MITA. KAKO SE MIJENJAJU ŽIVOTNI UVJETI, MORAMO NAŠE PRIČE PRIPOVIJEDATI NA DRUKČIJI NAČIN DA IZRAZIMO NJIHOVU BEZVREMENSKU ISTINU. LJUDSKA SE PRIRODA ZAPRAVO NE MIJENJA I MNOGI OD MITOVA, NASTALI U DRUŠTVIMA DRUGAČIJIM OD NAŠEG, I DALJE SE BAVE NAŠIM NAJDUBLJIM STRAHOVIMA I ŽELJAMA.