SVAKA OVOZEMALJSKA REALNOST SAMO JE BLIJEDA SJENA SVOJEG ARHITEPA, PRVOTNOG OBRASCA, TEK NJEGOVA NESAVRŠENA KOPIJA. SMRTNA, KRHKA LJUDSKA BIĆA SVOJ POTENCIJAL ISPUNJAVAJU TEK SUDIONIŠTVOM U TOM BOŽANSKOM ŽIVOTU. MITOVI SU DALI JASAN OBLIK I IZGLED REALNOSTI KOJU SU LJUDI INTUITIVNO NASLUĆIVALI. MITOVI SU IM REKLI KAKO SU SE PONAŠALI BOGOVI, NE IZ PUKE RADOZNALOSTI, ILI STOGA ŠTO SU TE PRIČE BILE ZABAVNE, NEGO KAKO BI OMOGUĆILI MUŠKARCIMA I ŽENAMA DA OPONAŠAJU TA MOĆNA BIĆA TE SAMI ISKUSE BOŽANSTVO. U NAŠOJ KULTURI UTEMELJENOJ NA ZNANOSTI, IDEJE O BOŽANSKOM ČESTO SU PRILIČNO POJEDNOSTAVLJENE. U DREVNA VREMENA "BOGOVE" SE RIJETKO DRŽALO NADNARAVNIM BIĆIMA KOJA ŽIVE SASVIM ZASEBNE METAFIZIČKE ŽIVOTE. MITOLOGIJA SE NIJE BAVILA TEOLOGIJOM, U MODERNOM SMISLU TE RIJEČI, NEGO LJUDSKIM ISKUSTVOM. LJUDI SU DRŽALI DA SU BOGOVI, LJUDSKA BIĆA, ŽIVOTINJE I PRIRODA NERAZDVOJIVO POVEZANI, PODLOŽNI ISTIM ZAKONITOSTIMA I SAČINJENI OD ISTE BOŽANSKE TVARI. U POČETKU NIJE POSTOJAO ONTOLOŠKI JAZ IZMEĐU BOŽANSKOG SVIJETA I SVIJETA LJUDI. KADA SU LJUDI GOVORILI O BOŽANSKOM, OBIČNO SU GOVORILI O JEDNOM ASPEKTU SVJETOVNOG. SAMO POSTOJANJE BOGOVA BILO JE NEODVOJIVO OD OLUJE, MORA, RIJEKE, ILI OD JAKIH LJUDSKIH EMOCIJA - LJUBAVI, BIJESA ILI TJELESNE STRASTI - KOJE KAO DA SU BAREM NA TRENUTAK PODIZALE LJUDE NA DRUGU RAZINU POSTOJANJA TAKO DA SVIJET VIDE DRUGIM OČIMA. CILJ MITOLOGIJE JE, DAKLE, BIO POMOĆI NAM DA SE NOSIMO S PROBLEMATIČNIM LJUDSKIM STANJEM. ONA JE POMOGLA LJUDIMA DA PRONAĐU VLASTITO MJESTO U SVIJETU I SVOJE INSTINKTIVNI USMJERENJE. SVI MI ŽELIMO ZNATI ODAKLE DOLAZIMO, A KAKO SU NAŠI NAJRANIJI POČECI IZGUBLJENI U MRAKU POVIJESTI, STVORILI SMO MITOVE O PRECIMA KOJI NISU POVIJESNI, ALI NAM POMAŽU OBJASNITI AKTUALNE STAVOVE PREMA OKOLIŠU, BLIŽNJIMA I OBIČAJIMA. TAKOĐER ŽELIMO ZNATI KAMO IDEMO I STOGA SMO OSTVARILI PRIČE O ZAGROBNOM POSTOJANJU - PREMDA, KAO STO ĆEMO VIDJETI, MNOGI MITOVI NE NAJAVLJUJU BESMRTNOST LJUDSKIM BIĆIMA. A ŽELIMO OBJASNITI I ONE UZVIŠENE TRENUTKE, KADA KAO DA SE UZDIŽEMO ONKRAJ OBIČNIH BRIGA. BOGOVI SU POMOGLI OBJASNITI ISKUSTVA TRANSCEDENCIJE. VJEČNA FILOZOFIJA IZRAŽAVA NAŠ UROĐENI OSJEĆAJ DA SE U LJUDSKIM BIĆIMA I MATERIJALNU SVIJETU KRIJE VIŠE OD ONOGA ŠTO VIDIMO GOLIM OKOM. RIJEČ MIT DANAS SE ČESTO RABI KAKO BI SE OPISALO NEŠTO ŠTO JEDNOSTAVNO NIJE ISTINA. NEKI POLITIČAR, OPTUŽEN ZA KAKAV SITAN PRIJESTUP, REĆI ĆE DA JE TO OBIČAN "MIT",KAKO SE TO NIJE DOGODILO. KADA ČUJEMO KAKO SU BOGOVI ŠETALI ZEMLJOM, ILI KAKO SU MRTVACI IZIŠLI IZ GROBOVA, ILI KAKO SE MORE ČUDESNO RAZDVOJILO DA IZABRANI NAROD UMAKNE SVOJIM NEPRIJATELJIMA, ODBACUJEMO TAKVE PRIČE KAO NEVJEROJATNE I OČITO NEISTINITE. OD OSAMNAESTOG STOLJEĆA RAZVILI SMO ZNANSTVENI POGLED NA POVIJEST; ZANIMA NAS PONAJPRIJE ONO ŠTO SE UISTINU DOGODILO. ALI U PREDMODERNOM SVIJETU, KADA SU LJUDI PISALI O PROŠLOSTI, VIŠE IH JE ZANIMALO ŠTO JE NEKI DOGAĐAJ ZNAČIO. MIT JE DOGAĐAJ KOJI SE, U NEKOM SMISLU, DOGODIO JEDNOM, ALI KOJI SE I DOGAĐAO UVIJEK. ZBOG NAŠEG STROGO KRONOLOŠKOG POGLEDA NA POVIJEST, NEMAMO IZRAZ ZA TAKVU POJAVU, ALI MITOLOGIJA JE SVOJEVRSTAN UMJETNIČKI OBLIK KOJI UKAZUJE S ONU STRANU POVIJESTI PREMA ONOM BEZVREMENOM U LJUDSKOM POSTOJANJU, ČIME NAM POMAŽE DA NADIĐEMO KAOTIČAN SLIJED SLUČAJNIH DOGAĐAJA I UGLEDAMO SAMU SRŽ ZBILJE. DOŽIVLJAJ TRANSCENDENCIJE UVIJEK JE BIO DIO LJUDSKOG ISKUSTVA. TRAŽIMO TRENUTKE EKSTAZE, KAO DA SE ĆUTIMO DUBOKO DIRNUTIMA I NA TRENUTAK UZDIGNUTIMA IZ SAMIH SEBE. U TAKVIM TRENUCIMA ČINI SE DA ŽIVIMO INTENZIVNIJE NO OBIČNO, ŽIVIMO PUNOM PAROM, I OBITAVAMO U CIJELOJ ČOVJEČNOSTI. RELIGIJA JE JEDAN OD TRADICIONALNIJIH NAČINA DOSEZANJA EKSTAZE, ALI AKO JE LJUDI VIŠE NE NALAZE U HRAMOVIMA, SINAGOGAMA, CRKVAMA ILI DŽAMIJAMA, POTRAŽITI ĆE JE DRUGDJE: U SLIKARSTVU, GLAZBI, POEZIJI, DROGI, SEKSU ILI SPORTU. POPUT POEZIJE ILI GLAZBE, I MITOLOGIJA BI NAS TREBALA DOVESTI DO USHITA, ČAK I PRED LICEM SMRTI ILI OČAJA KOJI NAS MOŽE OBUZETI KAD SHVATIMO DA ĆEMO NESTATI. AKO NEKI MIT U TOME NE USPIJEVA, ONDA JE MRTAV I NADŽIVIO JE SVOJ SMISAO.