Povijesno je dokazano da je slom veze Nefertiti i Ekhnatona nastupio u njegovoj trinaestoj godini vladavine, nedugo nakon što im je umrla druga kćer od devet godina Maketaton. Žalovanje nad mrtvim tijelom djeteta posljednji su prikazi na kojima je prikazana Nefertiti s Ekhnatonom.

Od tog trenutka svi Nefertitini prikazi zamijenjeni su s prikazima Meritaton, najstarijom kćeri Nefertiti i Ekhnatona. U to doba Ekhnaton je Meritaton dao za ženu Semenhkare (Moćna je Raova duša), čovjeku čije podrijetlo baš i nije najjasnije.

No, kako se ime Neferneferuaton (Lijepa je Atonova ljepota) od tada na svim zapisima odnosi na Semenhkare, a na prikazima Ekhnaton i Semenhkare prikazivani su kako se drže za ruke, ili su čak nježno zagrljeni, Athumanunhu ne preostaje ništa drugo nego da zaključi da je Ekhnaton sa Semenhkare u nekakvom osobitom osobnom (možda erotskom) odnosu.

Prerana smrt Semenhkare jako je pogodila Ekhnatona i nesretni faraon koji je sve više patio od lipodistrofije (bolest koja uzrokuje promjenu potkožnog masnog tkiva, pa ono nestaje u gornjem dijelu tijela i istodobno se nakuplja na bedrima i stražnjici – po Athumanunhu) postupa sve više nepromišljeno i neobičnije.

Izgleda da je ipak Nefertitina nadmoć u toj vezi, kod Ehnatona, godinama zapravo razvijala mržnju prema njoj i njezinoj ljepoti. Nesretnom faraonu svi snovi odjednom su počeli nestajati na vrelom egipatskom suncu.

Onda pak šok, drevnom je Egiptu na trenutak zastao dah. Ekhnaton, faraon, vladar i samodržac, svećenik i prorok bio je mrtav, umro je bez muškog potomka (ipak Ekhnaton ima sina s drugom kraljicom Keje tek dječačića Tutankatona. Time je ponovno sudbina Egipta, kao i mnogo puta prije toga, u rukama jedne žene (tek djevojčice) koja mora održati dinastiju.

Naime, Nefertiti je svjesna da više nikada neće biti kraljica i da je ta uloga namijenjena njezinoj trećoj kćeri Ankhesenpaton koju je zapravo njezin otac, sada mrtvi Ekhnaton uzeo za ženu u svojoj pretposljednjoj godini vladavine.

Tako je ta trinaestogodišnja djevojčica, po savjetu svoje majke Nefertiti koja je u sjeni, za muža uzela jedanaestogodišnjeg kraljevića Tutankatona (zapravo njezin polubrat – po Athumanunhu).

Taj jedanaestogodišnji faraon i njegova trinaestogodišnja kraljica bili su samo lutke u rukama svojih savjetnika koji su vidjeli jedinstvenu priliku da se obračunaju sa Ekhnatonovom ostavštinom. Ubrzo je grad snova Akhetaton zauvijek napušten, a Ekhnatonovi nasljednici svoja su imena promijenili u Tutankhamon i Ankhesenpamun.

Nefertiti pak je najvjerojatnije umrla u nekom od egzodusa iz Akhetatona, razočarana i napuštena od svih u dobi od samo trideset i sedam godina. Tutankhamun pak je umro u svojoj šesnaestoj godini, a mladu udovicu Ankhesenpamun oženio pak je sedamdesetogodišnji Eje (zapravo djed Tutankhamunov – po Athumanunhu).

Nakon četiri godine vladavine Eje je umro, a na vlast je došao vojskovođa Horemheb. Ako su Tutankamun i Eje i bili donekle snošljivi prema Atonu i njegovim spomenicima, Horemheb je doslovce sve to uništio uključujući i velebni Atonov hram u Karnaku.

Tako je uništena i ugašena zauvijek blistava 18. dinastija koja je sanjala svoj nedosanjani san i započela je s toliko obećavajućim Akhmosesom, vrhunac dostigla s Tutmozisima, doživjela prevrat s Ekhnatonom i Nefertiti, da bi na kraju skončala bez ikakve misli vodilje, budućnosti i nade.

Akhetatonsko doba u kojem je na trenutak čovjek kao pojedinac došao do punog značaja urušila se sama u sebe poradi samosvijesti i samodopadnosti svojih vodećih osoba. Akhetatonsko doba iz sna se probudilo u pustolovini u kojoj je zauvijek i okončalo.

Tako se zapravo na prijelazu iz 14. u 13. stoljeće drevni starovjeki Egipat našao na prekretnici, a cijela je zemlja na Nilu čekala na snažnog i odlučnog vladara. Nije se dugo čekalo, pojavio se Ramzes koji je na pepelu 18. dinastije udario temelje novoj 19. dinastiji koja će po slobodnom Athumanunhovom poimanju iznjedriti možda i najvećeg vladara svih vremena drevnog Egipta, faraona Ramzesa II. Velikog.