Sirene (lat. Sirenes) mitska su čudovišna bića sa ženskom glavom i ptičjim tijelom, a kćeri su riječnoga boga Aheloja i muze Terpsihore. Njihov broj u mitologiji nije poznat i određen, ali Athumanunh će Vam i kod njih ponuditi svoje promišljanje i rješenje.

Athumanunh razlikuje ukupno devet predivnih ženskih čudovišta krasnih i umiljatih glasova, a ako Vam Athumanunh prevede njihova imena onda u to ni ne trebate sumnjati. Dakle, sirena Aglajofona – Jasnoglasa, pa sirena Telksiepija – Zamamna, pa onda sirena Pisinoja – Umiljata, sirena Molpa – Raspjevana … (Partenopa, Ligeja, Leukosija, Rajdna i Telesostalih, a tih koje izgleda ne pjevaju Athumanunh će Vam opisati jednom drugom zgodom.

Naime, sirene su bile vrlo ponosite na svoje glasove, pa su neoprezno na natjecanje u pjevanju pozvale i same muze. Razumije se, sirene su izgubile od muza, pa su ih muze za opomenu kaznile tako što su im izrasla krila, Athumanunh hoće kazati da su muze sirene pretvorile u pola žene – pola ptice.

Po drugoj mitološkoj verziji Athumanunh je pronašao da je božica Afrodita osobno kaznila sirene, jer su bile suprotnost ženama i nesklone ljubavi. No, bilo kako da bilo, nakon što su pretvorene u 'nakaze' sirene su se preselile na otok blizu Skile i Haribde, te su na taj otok umiljatim pjevanjem mamile mornare da bi im pile krv.

Od mitoloških junaka prvi su zamalo platili svoju neopreznost Argonauti koje je spasio Orfej koji je svojom glazbom nadjačao zavodničko i prijevarno pjevanje sirena. Zamalo je glavom platio i sam Odisej koji je svojim mornarima voskom začepio uši, ali je sebe dao vezati za jarbol jer je silno želio čuti zavodnički pjev sirena.

No, dobro, bilo kako da bilo Athumanunh je uvjeren da su sirene isprva simboli duhova podzemnog svijeta u mitologiji, jer u nekim zapisima sirene su nazivane i kao 'muze podzemlja'. Tu njihovu funkciju zorno dočaravaju i slike na nadgrobnim spomenicima i mrtvačkim sarkofazima.

U nekim drugim pričama, nekih drugih naroda, također se mogu pronaći sirene. Tako su kod jednih zlonamjerne, a kod drugih dobronamjerne. Negdje proriču budućnost, donose sreću i pomažu ljudima, a negdje uzrokuju oluje koje potapaju brodove.

Dakle, sa sirenama u mitologiji treba biti vrlo oprezan, jer lako ih je pomiješati sa harpijama, ali i s muzama. Na prikazima (slikama, reljefima, mozaicima ...) mogu lako prevariti svojim izgledom i prikazom. Sirene (polu žene polu ptice) o kojima je napisao Athumanunh su iz grčke mitologije, ali mnogi su danas stvorili svoje predodžbe da je pojam sirena vezan za djevojke ribe (odnosno pola žena pola riba).

Athumanunh će Vas podsjetiti da u grčkoj mitologiji 'ulogu vodenih djevojaka' nemaju sirene, već tri skupine vodenih nimfi: najade (žive u jezerima), nereide (žive u morima) i oceanide (žive u raznim vodama). Nereide su posebno dobre i pomažu mornarima. Najade su bile obožavane, pa su im se ponekad  prinosile i žrtve.

Opet će Athumanunh upozoriti i na pojam 'mermaide' (opet žene ribe) koji se pojavljuje u mitologiji mnogih naroda, ali ga je teško definirati i napraviti razliku od pojma 'sirena', pa tako 'mermaide' postoje i u grčkoj mitologiji (žena se baci u more, a bogovi je pretvore u ženu ribu – po Athumanunhu), pa onda, zanosan, zamaman i opojni pjev njemačke sirene Lorelei uzrokuje brodolome, Japanci vjeruju da meso sirena (žena riba) daruje besmrtnost ...