Zanimljivo je da je su od 12 znakova Zodijaka, njih 7 životinjski likovi, samo tri su ljudski likovi (vaga, djevica, vodenjak), a strijelec je najčešće predstavljen likom kentaura (pola čovjek, pola životinja)

     Nadam se da će polako postajati sve jasnije zašto nam treba znanje o totemskim simbolima. Antropolozi su prateći i izučavajući današnja primitivna plemena naučili razumjeti ulogu totema u životu prvobitne zajednice. Mitologije i bajke čuvaju sjećanje na doba totema. Etnologija iz narodnih običaja i danas iščitava te tragove. Pokladne i karnevalske maske između ostalih često imaju i totemska obilježja (kod nas zvončari). Stara grčka, egipatska, a i ostale civilizacije obiluju životinjskim likovima U Indiji se i danas štuju božanstva koja imaju životinjska obilježja (Ganeša sa slonovskom glavom), a svete krave slobodno šetaju cijelom Indijom. Životinjski simboli janjeta ili ribe se pripisuju Kristu. Evanđeliste simboliziraju životinje; vol, lav i orao itd. Itd..

     Ako su životinje simboli ljudskih nagona, a totemi priznanje te zajedničke crte čovjeka i životinja, nije čudo što u našem vremenu caruju fobije s kojim medicina ni danas ne zna izaći na kraj i izravno su vezana za vrijeme totema u kolektivnom pamćenju. Ako se sve rađa iz prauzroka, onda je lako shvatljivo da su i arhaični strahovi ukorjenjeni u vremenu totema. Skoro sve neobjašnjive fobije modernog čovjeka (strah od zmije, strah od pauka i sl.) putuju kroz sjećanje i vrijeme od pradavnih vremena do naših dana. Izravno su vezane za toteme i tabue u vezi s tim. Tabu je zabrana i prva naravna zapovjed, prethodnica svih moralnih zapovjedi, sve do kamenih Mojsijevih ploča sa 10 zapovjedi Božjih. Totem i tabu su neodvojivi. I danas kršenje prirodnih i moralnih zakona donosi neuroze, depresije, psihoze i svu silu drugih psiho-mentalnih poremećaja. I danas je to kršenje pradavnih tabua, povreda samog središta svog bića. Ali moderni čovjek je izgubio dodir sa tim dijelom sebe.

     Evolucija je ljudskoj rasi spoznajne mogućnosti uvećala do neslućenih granica. Čini se da nema granica njegovim sve novim i novim spoznajama. Kako su rasla njegova iskustva i znanja, rasla je i čovjekova oholost. Postavio je sebe iznad svega stvorenog i proglasio se gospodarom. Izdvojivši se iz cjeline života, a još uvjek zbunjen svojim nagonima s vremenom ih je počeo gušiti, potiskivati i poricati, no oni nisu zato nestali. Ponekad provale iz našeg nesvjesnog i potpuno nas preplave. Tako nastaju duševne bolesti. Ratovi su kolektivna provala egzistencijalnog straha iako se javljaju i zbog pohlepe. Ranjena životinja postaje opasna životinja spremna na uništenje do samouništenja. Tako se ponašaju i naši ranjeni, osakaćeni nagoni. Mogu nas raznijeti, možemo doslovno poludjeti, ako na vrijeme ne shvatimo što se događa i ne uspostavimo kontakt sa tim ranjenim dijelom sebe.

Kaže se da našim životom upravljaju potrebe, a osnovne potrebe su nagonske. U paleti simbola u našim snovima životinje su simboli naših nagona, a mogu biti i nešto drugo.