Sfinga (grč.  Sphigx lat. Sphinx) mitološka neman sa ženskom glavom, lavljim tijelom i ptičjim krilima kći je 'stoglavog' diva Tifona i njegove strašne žene Ehidne. Sfinga je jedno od najstarijih mitoloških bića koje je stvorila ljudska mašta i umjetnost. U Grčku mitologiju Sfinga stiže s Istoka, a na stvaranje njezinog lika najvjerojatnije su utjecali asirsko-babilonski kipovi krilatih bikova s ljudskim glavama, a napose kipovi drevnih egipatskih vladara (faraona).

Naime, drevni Egipćani su svoje vladare prikazivali u lavljem obličju, odnosno u obličju lava koji se ispružio na tlu. Drevni Egipćani te kipove nazivali su Seshep – ankh (Athumanunh će prevesti kao 'živa slika' ili možda kao 'slika živog').

Drevnim Egipćanima tijelo lava predstavljalo je simbol snage, krila su im simbol sveprisutnosti, a ljudsko lice simbol mudrosti, a kada se to sve poveže dobivamo Seshep – ankh. Dakle, glava Sfinge kod drevnih Egipćana obvezatno je prekrivena kraljevskim velom – khepershom i ukrašena dugom kosom, simbolima moći i ljepote.

Dok Sfinge drevnih Egipćana prikazuju gotovo uvijek muške osobe kod drevnih Grka Sfinga je gotovo uvijek ženskog roda i obličja, pa je kao takva, baš kao i žena, simbol tajnovitosti i pogubnosti – po Athumanunhu. Athumanunh će Vam napisati baš o toj tajnovitoj i pogubnoj ženskoj Sfingi koja je živjela u Sfingiju pokraj drevnog grčkog grada Tebe i neprekidno dodijavala ljudima upitom koji je naučila od muza:

'Tko ujutro hoda na četiri, danju na dvije, a navečer na tri noge?' Drugi pak dio tog upita nudi nakratko objašnjenje: 'Dok hoda na četiri i tri noge hoda sporije nego kad hoda na dvije noge.' Onaj koji bi stao pred Sfingu, a ne bi riješio zagonetku, postao bi žrtvom i plijenom njezinih pandži kojima bi ga rastrgala.

Mnoge je tako ljude Sfinga rastrgala, a među njima i mnogo plemenitih Tebanaca koji su nemoćno pokušavali osloboditi svoj grad od terora njezinog. No, na kraju se ipak pojavio osvetnik koji je na pitanje Sfinge odgovorio ovako: 'To je čovjek! U jutro svoga života on hoda na sve četiri, u zreloj dobi on hoda na dvije noge, a u suton svoga života, poradi slabosti, podupire se štapom koji mu služi kao treća noga.'

Bio je to Edip, potonji kralj tebanski, a Sfinga zgranuta njegovim točnim odgovorom bacila se sa stijena u more i zauvijek nestala, jer Sudbina joj je namijenila smrt u trenutku kada netko točno odgovori na njezino tajnovito pitanje.