Jednom prije napisa Vam već Athumanunh da su drevni Egipćani bili jednostavno impresionirani nebeskim pojavama, a to zorno dokazuje zastupljenost simbola nebeskih tijela i pojava u znakovima hijeroglifa. Athumanunh će Vas opetovano podsjetiti na simbole koji simboliziraju Sunce, Mjesec, Sunčevo svijetlo, horizont, nebo, izlazak, zoru, oluju … sve to upućuje da je drevnim Egipćanima bilo itekako važno izraziti prirodne pojave, ali i religiozne ideje povezati s istima.

Drevni Egipćani Izidi veličanstvenoj posvetili su Sirius, Zvijezdu koja donosi vodu. Na ulaznim vratima hramova često su vidljivi ukrasi lavljih glava s razjapljenim čeljustima. Ova simbolika u prvi trenutak neprimjetna i naizgled 'normalna' kod drevnih Egipćana itekako je stvarna.

Naime, Athumanunh će Vam otkriti i tu tajnu što dobro je sakriše drevni Egipćani. Kada se Sunce približi zviježđu Lava vode Nila počinju iznenada rasti. Na Nebu se jasno vidi Zvijezda Sotis (Sopdet odnosno Sirijus), počinje poplava koja život donosi, počinje Nova Godina drevnim Egipćanima, a svećenici vide Ozirisa u obličju Upuauta.

Drevni su Egipćani doista vjerovali da Oziris potječe od Nila a da je plodna zemlja oko Nila Izidino tijelo. (Athumanunh skreće pozornost da se ovdje ne radi o cijeloj zemlji drevnog Egipta već samo o onom dijelu koji Nil pokriva tijekom poplave i miješa se s njom).

Kada se Oziris (Nil) i Izida (plodna zemlja) sjedine nastaje Horus. Drevni pak Egipćani vjerovali su da je Horus doba tijekom kojeg se atmosfera koja okružuje zemlju pripravlja čuvati i hraniti sve stvari i bića. Drevni Egipćani zapisali su i da je Izida skrivala i odgajala Horusa u močvarama Buta, jer tamo je vlažno zemljište koje dobro upija, pa bolje hrani od isparivanja koja ublažavaju i smiruju sušu i strašnu nepodnošljivu vrućinu.

Nadalje, drevni Egipćani imenom Neftida označavaju i nazivaju granična područja Egipta koja s jedne strane obrubljuju planine, a s druge dotiču more. Tako su drevni Egipćani Neftidi dodali epitet 'krajnja' jer se ona sjedinila sa Setom.

No, onog trenutka kada Nil (Oziris) prelazi svoje obale, kada se izlijeva i plavi, širi i probija rubnim teritorijima, drevni Egipćani zapisali su kao sjedinjenje Ozirisa (Nila) i Neftide (neplodne zemlje). Među biljkama koje niknu nakon povlačenja voda Nila je i žuta ždraljika (biljka slična djetelini – po Athumanunhu), a mitologija je opet zapamtila da je Set pronašao vjenčić od cvjetova žute ždraljike na Neftidinoj haljini i spoznao sramotu koja mu je nanesena.

Tako je Izida rodila Horusa, a Neftida pak Anubisa. Otac Horusa je dakako Oziris, ali i Oziris u obličju Upuauta je otac Anubisa. Još je u zapisima drevnih Egipćana jasno vidljivo da je Neftida nakon sjedinjenja sa Setom ostala neplodna (Athumanunh skreće pozornost da se ovdje radi o neplodnosti božice, a ne žene, jer drevni su Egipćani jedino tako mogli objasniti neplodnost i veliku tvrdoću zemlje koja se nalazila nešto dalje od plodnih obala Nila).