Alantael je hodajući u tišini razmišljao o Divaninim riječima: Ovo nije prvi put da sam ovdje ... Što je Divana radila ovdje, kada, zašto je bila ovdje i što to ona zna ... bila su nova pitanja koja su se nizala u Alantaelovim mislima. Alantael baci pogled krajičkom oka na Divanu skriven krabuljom - njezina figura bila je krhka, ali je u njezinim očima tinjala Snaga.

Bila je to Snaga Žene koja nosi tajno znanje koje ne želi s njim podijeliti prerano - zašto? Alantael se odluči malo našaliti s Divanom: Ako ne smijem već znati svoj odgovor, možda mogu barem čuti tvoj odgovor? Divana ga pogleda na trenutak i brzo odgovori: Hajde pitaj me onda!

Zašto si pošla sa mnom Divana, ako si znala da to neće dobro završiti? Divana sada zastane na trenutak, vjetar podigne pramen njezine crvene kose ispod kape, nije ni trepnula, mirno je odgovorila: Zato što te volim! Ne želim te izgubiti i borit ću se za tebe! Iako su njezine riječi bile jednostavne, kao da su zagrmjele u tišini snježne pustoši ...

Divana priđe Alantaelu i strasno ga poljubi, Alantael nije očekivao ovakav poljubac, ali mu se dopalo te mu je čak prekratko trajalo, a onda je ugledao Divanine oči koje su sada bile pune hrabrosti: Postoji put koji ćeš morati sam izabrati, ali Vrijeme ne zna da na tom putu ne moraš biti sam. Ja ću biti s tobom!

Alantael je zanijemio i opet stao razmišljati. Bio je on vičan bitkama, potragama i sučeljavanju s nepoznatim opasnostima, svašta je doživio ... ali ovo, ovakva emocija žene koju je volio skroz ga je iznenadila. Sada je bio siguran u njezinu ljubav i uvjeren da ga neće tako lako napustiti.

S vrha ledene litice netko ih je promatrao. Sjena se pomaknula brzo i spretno, oči Sjene zasvijetle poput modrog leda dok su i dalje motrile na Alantaela i Divanu i pratile svaki njihov korak ... i dok su oni koračali prema svom odredištu, Sjena je već pripremila svoju zamku ... Alantael i Divana mirno su nastavili nesvjesni očiju koje ih motre i prate iz daljine.

Snijeg je škripao pod koracima Alantaela i Divane, a krajobraz okolo njih kao da je zadržao dah, čekajući ... Divana je počela nešto osjećati, Oštrosijek je još uvijek bio miran, nije to bio običan predosjećaj - bio je to nekakav eho drevne magije, nepoznate ...

Alantael, netko je ovdje! Tiho šapne Divana, Oštrosijek istodobno zatreperi, a i Alantaelov instinkt govorio je isto. Alantael isuče Oštrosijek koji snažno zasvijetli pod blijedom svjetlosti zaleđenog neba. Prvo se začulo lagano pucketanje leda, potom se prelomi duboki nepoznati zvuk, kao da se zaleđeno tlo odjednom budi.

U snježnoj magli stane se uobličavati nepoznata silueta ... Visoko, krupno biće, potpuno oklopljeno oklopom od leda, s očima koje su gorjele plavičastim plamenom - gotovo isto kao u Alantaelovoj viziji koju mu je pokazao Mastigar.

Ti ...! Prošapće Alantael, ali nije završio jer je Sjena podigla ruku i započela je nova snježna oluja, a glas kojim je Sjena progovorila bio je poput pucketanja ledenjaka: Vrijeme te je dovelo k meni, Kavaliru, došao si tražiti Istinu Vremena, ali prije toga ... Sjena napravi korak naprijed bliže Alnataelu, snijeg pod njegovim korakom se zatrese: ... moraš preživjeti susret s onim što si ti probudio, a nije smjelo biti probuđeno!

Divana čvršće uhvati Alantaela za ruku, njezin stisak bio je nevjerojatno snažan, a glas izuzetno čvrst: Alantael, ovo nije običan protivnik! Osjećam njegovu veliku snagu i moć magije - sve to dolazi iz Vremena i Svijeta koji ne pripadaju našem Svijetu. Alantael stegne jače Oštrosijek, bio je svjestan, sada nema povratka. Kroz tresak kojim je odzvanjao ledeni prostor - biće napadne.