Tišina se polako spuštala na Ledenu Dvoranu, posljednji tragovi Moći Istine Vremena polako su se povlačili natrag u dubinu Knjige Vremena, Alantael je osjećao svu težinu posljednje Vizije koju je sada vidjela i Divana ... sada, sada su napokon bili istinski sami, ali nešto je ipak ispunjavalo zrak između Alantaela i Divane.

Divana ga je još uvijek čvrsto stezala i držala za ruku, ali Alantael je osjećao da taj njezin stisak nije više stisak Straha - bio je to stisak, više nježni dodir, nečega drugog, nečega mnogo dubljeg ... Polako, ali sigurno, Divana je podigla svoj pogled prema Alantaelu, njezine plave oči svjetlucale su na blagoj svjetlosti odsjaja leda: Znaš li Alantael, znaš li ti što ovo sada znači? Tiho je šapnula Divana i još bliže primaknula svoje tijelo Alantaelovom.

Alantael nije odgovorio odmah, nježno je prigrlio Divanu oko struka, gledao ju je još neko vrijeme ... sve inačice njih dvoje koja su postojale i koje je on vidio u slikama Vizije, sve Sudbine koje su mu bile namijenjene i koje su mogle postojati - svugdje i u svim je Divana bila dio njega!

Alantael je napokon shvatio da je to taj Izbor koji je mogao Izabrati! Napokon je shvatio i odlučio nikad ne izgubiti ovaj trenutak - trenutak kada je Divana uz njega! Polako je spustio svoj dlan na njezine promrzle obraze, ona je blago zaklopila oči i nagnula se još više u njegov dodir i zagrljaj. Koža joj je bila hladna od leda Dvorane koja ih je okruživala, ali toplina između njih dvoje počela je nezadrživo rasti ...

Njegove usne dodirnu njezine, prvo nježno, polako kao da ispituju granice između Prošlosti i Sadašnjosti ... međutim, kada Alantael osjeti kako mu Divana uzvraća nježnost, kako njezine ruke klize po njegovom tijelu, njegov oprez je splasnuo i nestao u plamenu koji ih je oboje zahvatio. Divana se na trenutak izmakne, ali samo da bi još čvršće i bliže privukla Alantaela k sebi, vedro se nasmije i zarije prste i njegovu kosu.

Koliko dugo smo bježali od ovoga, Alantael? Alantael je još snažnije zagrli: Dovoljno dugo, možda predugo!

Netko je ovaj prizor dvoje mladih i zaljubljenih pozorno pratio - bio je to Mrazivuk, taj nepokolebljivi Čuvar i Svjedok Vremena ... on samo blago okrene glavu u stranu, kao da im želi dati malo privatnosti. Alantael i Divana napokon su se, bez ikakvih ograda i suzdržavanja, potpuno predali jedno drugom.

Ledena Dvorana, koja je sve do ovog trenutka stoljećima bila samo jedno od hladnih mjesta Znanja i Sudbine, sada je postala Zaklon i Sklonište ljubavi Alantaela i Divane. Tako je zapravo Ledena Dvorana Knjige Istine postala Svjedok trenutka Vremena u kojem su Alantael i Divana - odabrali jedno drugoga!