Alantael, ogrnut u gusti kožni ogrtač od vukovine (athu. koža Strahovuka, Alantael će ga uskoro nazvati Mrazivuk), je stajao usred beskrajne tundre Drapretra Mrazituna (athu. smrznuta tundra), pored njega, u bijeloj bundi od kunozlate (athu. polarna kuna zlatica), s kapom i rukavicama od zecokune (athu. polarni zec kunić), stajala je Divana. Dah njihovog disanja izbijao je poput ledene magle ...

Ispred njih, u snježnom vrtložnom kovitlacu, koji je polako poprimao obličje, pojavljivao se iz ničega - Mrazigar. Veliki bijeli sabljasti tigar, čuvar Ravnoteže Prirode, sablastan i iskovan od čistog leda, s očima iz kojih izbijaju plavičasti plamenovi, nijemi svjedoci eona prošlih i budućih ...

Tražiš Istinu Vremena, Kavaliru? Znaš li ti uopće što to znači? Glas Mrazigara sličio je lomljenju ledenjaka, hladan i drevan. Alantael rukom stegne Oštrosijek, ali ne u namjeri da ga uporabi, već da ga smiri: Znam da ovaj Mrazosvijet skriva tajne dublje od Oceana, dublje od leda na kojem sada stojimo. Došao sam ih otkriti!

Mrazigar je polako kružio oko Alantaela i Divane koja je drhtala zatvorenih očiju, (ne toliko od zime koliko od strašne pojave Mrazigara). Mrazigar se zaustavi kod Alantaela i zagleda se u njegove oči, Alantael ne obori pogled već ga prihvati te i on gleda u oči Mrazigara. Sve je to trajalo cijelu vječnost, barem se tako činilo prestrašenoj Divani, a onda Mrazigar progovori:

Vrijeme i Istina, oni nisu dar, oni su teret, Kavaliru, a to si do sada već trebao naučiti. Vrijeme je kao rijeka beskonačnog leda koji teče, ali i puca pod pogrešnim koracima ... Nadam se da si spreman vidjeti ono što smrtna bića uvijek zaledi.

Alantael jedva proguta knedlu koja mu se nakupila u grlu, ali se odmah pribere i odlučno odgovori: Spreman sam nositi taj teret Istine nego živjeti u Tami Laži. Mrazigar se nasmije, led stane pucati, a drevno vrijeme Mrazosvijeta počne škripati od hladnoće Mrazigarova Zimodaha: Naravno, Kavalir Svjetla, od Nebesnika poslan ne može živjeti u Tami neznanja.

Gledaj onda Kavaliru Svjetla, ali pazi! Istina nije milostiva, kad je jednom vidiš, nikad više nećeš biti isti!

Smrznuto tlo se zatreslo, kao da je potres, snježni vihor stane kovitlati snijeg i kristale leda koji počnu slagati zid na kojem se stanu projicirati slike: Svijet koji je stariji od samih Demijurga. (athu. pomoćnici Stvoritelja), Alantael vidi prizore koji ne pripadaju ni Prošlosti, ni Budućnosti - već nečemu izvan Vremena!