Biće je krenulo odlučno naprijed, svaki njegov korak lomio je led ispod njega, zrak se ispunjavao praskavim pucketanjem zaleđenog tla, a snježna oluja kovitlala se u vrtlog. Alantael je zauzeo obrambeni gard, ali prije nego ga je biće napalo, ono je podiglo ruku iz koje je izbio val neke drevne sile i udarilo Alantaela u grudi. Alantael kao da je pokošen olujom padne.

Alantael se brzo digne i spremno se postavi za napad, no, prije nego je uspio napasti, novi udar ga pogodi te on odbačen udari u smrznuto tlo, snijeg mu se zavukao pod oklop, a udarac izbio dah iz pluća, Oštrosijek je ostao napola poboden u led nekoliko metara dalje.

Divana nakon ovoga reagira instinktivno, brzo je prekrižila ruke i stvorila trifekt štita ispred sebe i Alantaela te između njih i Mrazibića: Magija, drevna, ali slaba, Noćurice! Glas Mrazibića bio je hladan poput vječnog mraza: To neće biti dovoljno da zaštitiš svog izabranika srca i sebe!

Mrazibiće se glasno smijalo, ali taj smijeh nije bio ljudski, bio je to smijeh od kojeg puca led, dubok i odjekujući: Nisi ništa mogla promijeniti ni prvi put, kako bi to sada mogla? Divana samo promrmlja: Samo čekaj, vidjet ćeš ... odjednom, tog trenutka, Alantael dohvati Oštrosijek i munjevito poleti na Mrazibiće. Divana ovo nije očekivala, nije na vrijeme reagirala, ali ovaj put Oštrosijek, to blagoslovljeno oružje, reagira zaštitnički i Alantael odbije novi udar Mrazibića.

Alantael je sada već bio opasno blizu za nanošenje fatalnog udarca Oštrosijekom koji je svijetlio poput užarene komete i jurio prema Mrazibiću. Odjednom prema Alantaelu poleti tisuću ledenih šiljaka, brzi poput munje oni udare u Alantaela, ali sada je već djelovao i njegov oklop koji ublaži udar i zaštiti Alantaela koji ipak sputan nije zadao fatalan udarac.

Ovaj put Divana je izazvala trifekt napadom nekakve zlatno crvene vatre koja je gorjela u ledu te se brzo pretvorila u lavu koja je topila tlo te jurnula na Mrazibiće. Vatra snažno opeče Mrazibiće koje se trgnulo, a tijelo mu je poprimilo pukotine, no, nije se povuklo: Izazvala si 'plamen života' u carstvu 'mrtvog Vremena' ... ti Noćurice znaš više nego pokazuješ!

Divana zadrhti, ali ne od straha, već od ljutnje: Sjećam se kako si me prvi put namamio i prevario! Znam što si ti bio ... znam što si sada! Alantael je sada pritekao bliže Divani i zbunjeno je upitao: Što je on, Divana? Nekada je bio Čuvar Istine Vremena, dok se nije pokvario i pao pod Njezinu moć. Sad nije ni čovjek ni bog - on je ostatak Sjene onoga što je nekada bio.

Bio je to zapravo Grozozim (athu. pali Čuvar Istine), sada pripadnik 'vojske Nekrona' (athu. 'vojska mrtvih koji nisu mrtvi', pakloknez kraljice Vječne Noći - upraviteljice raspadnutih sjevernih granica ... bit će naknadno objašnjeno, sad bi na samo odvuklo od slijeda priče).

Grozozim se zakikoće, a to kikotanje opet je nalikovalo pucanju leda, bilo je oštro i natprirodno: Ona se sjeća i zna ... sjećaš li se ti Alantael? Alantael ostane zbunjen, nije baš ovo dobro razumio, ali prije nego je odgovorio, Grozozim zaokruži rukom. Prostor je zatitrao kao da se Svijet preokrenuo - odjednom više nisu u Mrazitunu (athu. Nekronik izgleda vlada Vratovremom).

Sada su u ruševinama Utvrde Samoće - jedna od utvrda Vremena, gradili su je osobno Alanderi (athu. titani Vremena) koja je okovana u ledene kristale. Obrambeni zidovi su porušeni i iz njihovih pukotina isijavaju Sjene Prošlosti ... Alantael vidi odsjaje borbi - ratobori padaju, mačevi se lome i pucaju, bojočari pokušavaju ovladati silama koje im izmiču nadzoru ...

U središtu svega tog kaosa ugleda sebe, ne samo jednog sebe, vidi tisuću svojih odraza koji su drugačiji - neki padaju, neki pobjeđuju, a neki jednostavno nestaju ... Divana uhvati Alantaela za ruku, on osjeti novu toplinu, zapravo Divana ga je vraćala i prizemljivala natrag u Stvarnost: Alantael, ne slušaj ga! Ovo su lažna proročanstva, ovo su njegove zamke kojima te pokušava zarobiti u beskonačnim mogućnostima sve dok se ne izgubiš u njima.

Alantael zatvori oči i duboko udahne, otvori oči, stegne čvršće Oštrosijek i zauzme napadački gard: Dosta sam vidio, dosta je ovoga, dosta je priča! Došao sam po Istinu Vremena, a ako je želiš skriti od mene - moraš se boriti protiv mene! Grozozim se ukoči, a oči mu zasjaje jače nego prije: To si već jednom izgovorio, znaš što se tada dogodilo?

Alantael nije odgovorio, zrak opetovano zatitra, Svijet se opet presloži i zatrese. Zemlja se trese, vizije Prošlosti stanu kovitlati oko njih, a iza Alantaela i Divane nešto se kretalo u snježnoj oluji - tiho, ali vrlo moćno, kao da ga prati Smeđi vjetar (athu. vjetar zvijeri) ...

Iz bijele magle izašao je strašni Mrazivuk - Zimomraz mitski Svjedok Vremena!