Alantael je opet u Sipihari, mjestu gdje pijesak skriva Vrijeme i drevne Tajne - u samom srcu te Zemlje žeđi, mjesto gdje Vjetrovi palmte i stenju ... Pored Alantaela je i dalje Anada, Divani nema traga, kao da se skriva, Anada primijeti: Ako je išta starije od Nesikuta, Biseride i Krikama, onda je to ovdje u Sipihari i spava ispod Pijeska Vremena.

Alantael se već počeo navikavati na lijepu Anadu i njezino društvo, uvijek kada bi se pojavila, on bi se smirio, sve je više osjećao njezinu tajnovitu magiju koju i dalje nije razumio ... ali nešto je ipak shvatio i povezao, pa je odlučio prvo to napraviti: Anada, želiš li večeras sa mnom do Mrtve oaze? Anada ga pogleda i odgovori glasom, ne nježnim, ali izazovnim: Čula sam da su Kavaliri jaki i neustrašivi ... ali ne znam jesu li odani? To mjesto je čarobno i izazovno ...

Alantael je uz smiješak nježno uhvati za rame: Odani? Mislila si valjda mudri ... Anada se blago strese, tijelo joj zadrhti, ali brzo odgovori Alantaelu: Mislila sam na oboje, ili možda ... nijedno. Alantael joj priđe sasvim blizu, nagne glavu, Anada se pripremi za poljubac, ali joj Alantael samo tiho šapne na uho: Prihvati moj poziv, ja sam tvoj izazov već prihvatio ...

Kasnije, u Mrtvoj oazi, uz blagu vatricu, koja je širila ugodnu toplinu i razbijala pustinjsku noćnu hladnoću, Alantael i Anada sjede jedno nasuprot drugoga. Anada ga gleda, osjeća da on nešto zna, ili barem sumnja, a onda je Alantael napokon razuvjeri: Zašto se igraš s mojim Srcem Anada? Moje Srce nije za igru, a i ti to znaš ... Poslala te je Divana to si mi rekla, ali nisi mi rekla za iskušenje! Zar me sada i ona stavlja na kušnju? Anada obori na trenutak pogled, a potom podigne glavu:

Alantael, igrao si Divaninu igru i u njoj pobijedio i mene i nju! Moja odanost nije nešto što bi vi dvije trebale stavljati na iskušenje ... moja ljubav joj je darovana! Anada pruži Alantaelu ruku, ali ovaj put ne kao test, već kao priznanje na njegov izbor. Anada se diže, a iza nje iz mraka pojavljuje se Divana.

Alantael ustane, raširi ruke, osmjehne se i zagonetno progovori: Dobro mi došla u ovo doba Noći, kćeri Noćovrište! (athu. to je ime majke Divane, ona je bila na Bojnom Polju Vječnosti, zna neke stvari o sramotnoj Izdaji, ali nažalost - nije više u Svijetu Živih)

Oči Divane bile su pune pitanja, ali i nečega mekšega - divljenja ... Tiho, ali dovoljno glasno, Divana upita Alantaela: Znao si ... svo vrijeme ti si znao? Alantael gleda Divanu blagim pogledom, ali istodobno odlučnim: Znao sam, igrao sam tvoju igru ... ali ljubav nije igra Divana!

Divana stane nasuprot njega tražeći zagrljaj gledajući ga dugim pogledom, kao da traži Istinu u njegovim očima: Nisi pokleknuo, znam da Anada nije početnica u takvim testovima zato sam je i izabrala, ali kako si uspio ostati dosljedan? Zašto bih tražio nešto što je već ovdje, sve što sam želio bila si ti ...

Anada polako nestane u mraku, zadovoljna što je sve napokon završilo, uz osmijeh promrmlja: Jao Divana, ovo sam napravila sada i nikada više, Kavalir je ostao dosljedan, na moju sreću, jer ja sam postajala sve nedosljednija ...