Daleko si stigao Kavaliru! Jesi li napokon spreman saznati Istinu? Mirno, vrlo tihim glasom obrati se Sjena Alantaelu koji je opet pokazao zbunjenost: Tko si ti? Jesi li ti nova kušnja? Sjena vrlo tiho i smireno odgovori Alantaelu: Ne, Kavaliru! Nisam ja tvoja kušnja, ja sam Ono što si ti mogao postati ... ja sam tvoj Izbor koji nisi izabrao.

Alantael sada oprezno, vrlo polako primakne ruku prema Oštrosijeku koji zasvijetli Svjetlošću koja je po prvi put bila vidljiva kroz korice toka. Što to sada znači? Želio je znati Alantael, a Sjena mu opet tiho odgovori: Krikam nije oružje, on je nešto poput ogledala. Pokazuje Istinu onome tko ga dotakne, pa ako ga dotakneš pokazat će ti 'ono što si mogao biti', ali pokazat će ti i 'ono što ćeš tek postati'. Pitanje je jesi li ti za to uopće spreman Kavaliru?

Alantael sada već ponovno pribran i smiren odlučno odgovori: Istina nije nešto od čega se bježi, pa ako je ovo moj put i način, ja ću ih oboje prihvatiti. Alantael pruži ruku i dotakne Krikam, a trenutak kasnije okruži ga bljesak Svjetlosti ...

Sada je Alantael upao u nekakvu vlastitu Viziju - Bojno Polje Vječnosti, svugdje okolo tragovi teških, tek završenih, bitaka, a pepeo i dim šire se iznad bojišta ... posljednji preživjeli odredi uzmiču, ranjeni leže posvuda okolo i tiho jauču.

Ako želiš nastaviti potragu za Istinom moraš nastaviti svoj put kroz dvorane Hrama Vremena, ali na kraju ćeš morati platiti određenu cijenu puta. Alantael brzo odluči nastaviti potragu. Čim je krenuo dalje njegova Vizija raspala se poput sitnih kapljica kiše koje odnosi vjetar i opet ga dočeka Čuvar: Sad kad znaš cijenu, možeš nastaviti potragu za Istinom.

Alantael pruži ruku Čuvaru, on je prihvati, a nekakav bljesak pojavi se iznenada i još brže nestane. Istina me neće slomiti, moja Sudbina još nije ispisana - nastavljam potragu svojim putom! Čuvar samo klimne glavom, izgledao je kao da je zadovoljan Alantaelovom odlukom:

Onda si doista pobijedio! Idi Alantaelu, od Nebesnika poslan, tvoja prava kušnja tek te očekuje!

Alantael izlazi iz potopljenog Hrama Vremena i promatra zrak koji pomiješan s vodom kao da treperi, kao da gori iznutra ... odjednom, Alantael začuje povike i odjeke bitke u daljini. Zar već nova kušnja - promrmlja Alantael, ali ubrzo ugleda nekoliko Orkopasa gdje napadaju Nepoznatoga koji se pokušava popeti na povišenu stijenu.

Alantael brzo, bez razmišljanja, isuče teški Oštrosijek, koji odmah zasja te potrči prema mjestu okršaja. Orkopsi odmah primijete Alantaela i bace se napadačkim skokovima na njega. Prvi Orkopas strada od Alantaelovog teškog mača, drugi se odbije u sudaru s Alntaelom, ali treći ga sputa s leđa ... tog trenutka Nepoznati podigne ruku, a snažni vjetroviti vrtlog zbaci trećeg Orkopsa s leđa Alantaela.

Sada ih napadni! Uzvikne Nepoznati Alnatelu te obojica napadnu Orkopse. Kad su napokon rastjerali Orkopse, Alantael upita Nepoznatog: Tko si ti? Ja sam tvoja Sjena! (athu. ovo nije Seja Setea!) Odgovori Nepoznati, a Alantael se u čudu zagleda u njega: tjelesne osobine doista odgovaraju Alnataelu, oklop je sličan, ali Nepoznati poznaje neku magiju koju Alantael ne razumije. Kakva ti je to magija, nisam je dosada nikad vidio - želio je znati Alantael. Ja nikada do sada nisam vidio nekoga tko se bez razmišljanja i nekakvog plana sukobljava s Orkopsima - odgovori zagonetno Nepoznati.