Morena, morska djevojka Slanoriba, s kosom u kojoj se svjetluca sol i očima punim tajni Oceana, tiho i polako se primiče Alantaelu koji sjedi na stijeni iznad morskih valova. Vidani je vide i pokušavaju je zaustaviti, ali im Alantael pokretom ruke signalizira neka je propuste do njega.

Morena tiho pozdravi Alantaela: Nek ti je more mirno, Kavaliru Svjetla! Čujem da si me tražio, zašto? Njezin glas zvuči poput šapta vjetra kroz napuštene drevne hramove, a riječi joj teku poput bistre vode koja još uvijek pamti Prošlost ...

Morena, tako ti je ime, tražim potopljeni Dubingrad. Ima nečeg u njemu što mi treba, a prije nego sam krenuo u potragu tvoja prijateljica Divana iz Noćošume uputila me na tebe. Mirno je odgovorio Alantael i ponudio Moreni mjesto pored sebe.

Morena sjedne i pogledom stane ispitivati Alantaela: Znači ti si taj o kojem valovi šume ... Kavalir što je ukrao srce Kćeri Mjeseca! Dubingrad je nekada bio ponos Usnulog mora, gradotok na kojem su živjeli Riboslani i Očarani u skladu s morem, obasjani svjetlošću znanja i moći dobrote.

Onda su se pojavili Dubojezi i Grdomori, čija su srca otrovana pohlepom potamnila i sama krv pretvorena im je u tintu, a njihove ruke posegnule su za nečim što nije smjelo biti dirano. Alantael je u tišini slušao Morenu, a na trenutak njegove misli odlutaju u nekakve veličanstvene dvorane sada prekrivene algama, zlatne kipove obrasle koraljima i školjkama ... Alantael kao da je hodao ulicama Svijeta Ispodmora kojima odavno nitko više ne korača ...

Dubingrad nije nestao ... šapne Morena i tiho nastavi: Dubingrad spava duboko ispod mora i čeka vrijeme kada će ga netko probuditi ... ili kada će netko pronaći njegove Tajne ... Morena skoči u more jer koža joj se previše osušila te je morala obnoviti svoje amfibijske sposobnosti.

Alantael se prene iz razmišljanja, ali se nakon samo nekoliko trenutaka ponovno zamisli: Hmm, da li mi je ova djevojka ispričala Priču, ili je to ipak - upozorenje! Još neko vrijeme Alantael je ostao na stijeni, osluškivao je huk i šum valova te razmišljao: Ponavljaju li to valovi riječi Slanoribe djevojke ...?

Alantael napokon ustane i krene prema Vidanima, koji su napokon odahnuli i malo se opustili, nije im baš bilo po volji što je proveo tako dugo iznad mora, tko li samo zna kakva neman se mogla pojaviti ... Alantaelov pogled klizio je po horizontu, prema mjestu gdje se sunce utapalo u moru u crvenom sjaju koji je podsjećao na vatru ...

Ako je Dubingrad još uvijek u Moru Palih Zvijezda, onda će ga on pronaći, ako spava ispod mora i ako njegove tajne leže na dnu mora - možda ih on može pronaći!