Jednom, a sada je to već davno prije, Athumanunh je opisao opsjednutost i strah drevnih Maya, što će se to dogoditi nakon njihovog kalendarskog ciklusa od 52 godine (Athumanunhu još i danas iznenađujućeg i točnog misterioznog ciklusa tog davno prije tajnovitog naroda Maya).

Nakon Mayanskih 'pet sunaca' (Athumanunh namjerno ovdje sunce piše malim slovom, jer pod pojmom sunca on ovdje ne podrazumijeva niti božanstvo, niti nebesko tijelo, jednostavno, sunce mu tu označava jedan eon, a eon je opet po Athumanunhu odsjek vremena, odnosno vječnost koja se javlja u mitološkim pričama Athumanunhu toliko zanimljivim i dragim) Maye su misteriozno nestale.

Njihovi veliki štovatelji, odnosno nasljednici na 'pozornici Vremena' Asteci, doživjeli su nakon dvije tisuća godine najavljivanja, u godini Trstike (po našem računanju Vremena to je godina 1519. – po Athumanunhu), strašno prokletstvo. Naime, te godine trebao se vratiti dobri bog Quetzalcoatl (Pernata zmija), a zapravo došao je krvi i zlata žedan konkvistador Hernando Cortes.

U nekoliko je godina divljanja Cortesovih konkvistadora civilizacija Asteka, koji su brojili oko 25 milijuna ljudi, svedena na samo milijun žitelja. No, potomci Asteka još uvijek čekali su dobrog boga Quetzalcoatla, a on pak je doista dolazio među njih, Athumanunh će zapisati: u obličju Emiliana Zapate, Diega Rivere, Jose Clement Orzoca, Ernesta Cardenala … barem je tako vjerovao taj napaćeni i izmučeni narod, pa Athumanunh nema razloga da i on u to ne povjeruje.

Dakle, tko je zapravo bio Quetzalcoatl? Bog ili čovjek, vanzemaljac ili konkvistador, odmetnik ili borac za siromašne ... zapravo tko god da je bio silno je volio ljude. Ostaje da Vama Athumanunh napiše tko je zapravo bio taj dobri bog Quetzalcoatl, te gdje je i kada nestalo tih pet sunaca (dvije tisuće godina) Maya, Mysteca, Asteca …

Dobro onda, Athumanunh će početi pisati ovako: 'U dvije tisuće godina bog Quetzalcoatl, za dobrobit ljudi, obnašao je mnoge uloge koje su ostale zapisane u mitološkim pričama tih drevnih naroda. Dakle, bio je on Kukalcan (Mayama), Gugumatz (Quiche Mayama), Deveti Vjetar (Mystecima) … bio je on bog bilja, bog planete Venere (Quetzalcoatl je među Myama živio 52 godine, a onda je jednog jutra tajnovito nestao, a tog jutra Maye su na jutarnjem nebu ugledale predivnu Jutarnju Zvijezdu, odnosno planetu Veneru – po Athumanunhu), otkrivač glazbe toliko ugodne uhu ljudskome, medicine, knjiga i kalendara, bio je on prastvoritelj ljudske vrste koju je volio, branio i uvijek štitio. Jedini je on od svih bogova koji je umjesto ljudskih žrtava tražio leptire, ptice i zmije.

Začudo, Maye ga opisuju kao bradatog čovjeka, (mayanski muškarci nemaju čekinje po licu, nikada nisu imali bradu – po Athumanunhu) a koža mu je bijele boje. Na glavi nosi drevnu toltečku ratničku željeznu kacigu, a u rukama mu spavaju gromovi. (Athumanunh ne može povjerovati, ali Maye su zapravo opisivali španjolskog konkvistadora dvije tisuće godina prije nego se on pojavio među Astecima)

Brada, bijela koža, čelična kaciga i arkebuza to su glavna obilježja nemilosrdnih konkvistadora. No, Quetzalcoatla je otjerao zločesti bog Tezcatilpoca, ali je Quetzalcoatl obećao da će se jednom ipak vratiti među ljude.

Nadalje, (eh, sada će Athumanunh opet malo računati) 'Prvo sunce' kojeg mayanski svećenici nazvaše 'Zemaljsko sunce' trajalo je 676 godina (Athumanunh odmah računa – Ako mayanski kalendar ima 13 dana, a godina 20 mjeseci to je 260 dana, a kalendaru Tzolkinu treba 13 okretaja da bi se ispunila godina, dakle 13 opetovanja okretaja kalendara, 676 : 13 iznosi 52, a to je ta misteriozna brojka Maya).

Nakon toga jaguari su u krvoločnim napadima, koji opet traju 13 godina, rastrgali ljude. Tada dolazi 'Drugo mayansko sunce' nazvano 'Zračno sunce' koje je izdržalo 364 godine (Athumanunh računa 364 : 52 što iznosi 7), a tada opet nastupa kataklizma u obličju uragana koji je poharao Zemlju, a ljude pretvorio u majmune. Slijedi 'Treće sunce' nazvano 'Vatreno sunce' koje je izdržalo 312 godina (Athumanunhova računica opet je 312 : 52 što iznosi 6, a 6 + 7 = 13), a tada počinju padati vatrene kiše koje su spalile Zemlju, a ljude pretvorile u Pipile (purane).

Slijedi 'Četvrto sunce' nazvano 'Vodeno sunce' koje opet traje 676 godina, pa Athumanunh opet računa (676 : 52 što iznosi 13), a potom padaju kiše koje izazivaju poplave, a ljude pretvaraju u ribe. No, ovdje se pokušava umiješati vrhovni bog Tezcatlipoca (Athumanunh ga ponekad nazove i Titlacahuan), pa odluči, na nagovor predivne božice Chalchiuhtlicue, spasiti jedan ljudski par (ženu i muškarca).

Stavlja ih u veliko deblo i daje ima svakom po klip kukuruza. Kada su oni pojeli i posljednje zrno, vode potopa su se povukle, a muškarac i žena silno gladni love ribu i peku je na vatri. Tezcatlipoca je ljut što ljudi nisu sačuvali kukuruz i posadili ga, nego ubijaju druge stvorove da bi jeli, pa ih opet kažnjava pretvarajući ih u pse.

Sada na kraju nastupa 'Peto sunce' posljednje sunce nakon kojeg se opet po isteku 52 godine treba dogoditi kataklizma koja će doista i stići u obličju konkvistadora. (Dakle, 52 x 13 što iznosi 676, te Athumanunhu preostaje još samo da izračuna sve to zajedno: 'Prvo sunce' 13, 'Drugo' plus 'Treće' 13, 'Četvrto' 13, 'Peto' opet 13. Sve zajedno 13 x 4 što iznosi opet 52, tu misterioznu brojku Maya)

No, dobro, Athumanunh je možda malo previše uključio slučajnost brojki, ali morate priznati da je misteriozno, tajnovito i po Athumanunhu, a na samo njemu svojstven način, zanimljivo.