Tijekom kršćanske povijesti Isus je nebrojeno mnogo puta bio drugačije prikazivan. U doba Konstantina, kada su biskupi zauzimali svoja mjesta u crkvi Isus je bio prikazivan kao dobar pastir. Nakon Konstantina je prikazivan kao pobjednik i vladar svijeta. Nakon srednjeg vijeka i šokantnih i krvavih previranja u glavama očajnika je postao milosrdni, ljudski učitelj moralnosti jer je bilo očito da nikako nije mogao imati nadnaravnu vlast u svoje ime nad crkvom kada je ona vršila mučenja i pokolje nad milijunima ljudi (link na post o toj temi).

Nakon političkih previranja u 20st. Isus je postao herojski revolucionar, komunist koji se bori protiv ugnjetavanja. Kada su popularni postali gurui i jogiji Isus je smješten u indiju ili Tibet. U doba procvata psihodelije, postao je čarobna gljiva. U New Age pokretu koji je započeo preporodom spiritualizma postao je ´kozmički Krist´i´Kristova svijest´. Postao je i crnac, bijeli supremacist, homoseksualac, žena, mediteranski seljak, cinički mudrac, suprug Marije Magdalene te otac brojne djece, od koje potjeću kraljevske obitelji, postao je čak i vanzemaljac neobićnih moći i ostale razno razne fikcije no dali jedan ortodoksni kršćanin ima pravo ismijati i jednu od ovih navoda? Nema, jer sve ove verzije Isusa nose i svoje sljedbenike koji u njega kao takvoga i vjeruju(kao i svaki drugi kršćanin) stoga svatko od njih ima pravo reći za onoga drugoga da je njegov Isus lažnjak te da je samo jedan pravi (vanzemaljac, pastir, crnac, itd,itd).

Neka vješti zagovornici kršćanstva koji će smatrati da je ovaj blog djelo´izgubljenog kršćanina´daju odgovor na ovo pitanje; što je s prizorima vojnika koji se mole Bogu i traže Isusa da im da podršku prije bitke i masovnog ubijanja u Iraku?  Što bi taj Bog ljubavi trebao imati protiv njihovih suparnika? To je tor za um, destruktivnost, proturječje, samoobmanjivanje. Još radikalniji primjer jesu sportske momčadi koje se mole za pobjedu prije meča – znači li to da su njihovi protivnici heretici koji ne zaslužuju pobjedu i što ako se i oni istovremeno mole u svojoj svlačionici? Očito Isus nema pametnijeg posla kada se bavi time.

Fizički dokazi o postojanju Isusa Krista

Rani kršćanski oci priznali su da je Isusov izgled nepoznanica. Augustin je prema Katoličkoj enciklopediji o Kristu rekao sljedeće; ´u njegovo doba nije postoja autentičan portret Krista i njegove crta lica nisu utvrđene, tako da nemamo apsolutno nikakvog saznanja o njegovom izgledu.´ Nije li teško zamislit da ukoliko je psotojao, da ga nisu vidjele toliko mase kojima se prikazivao? Mnogi ljudi misle da je standardna slika, kakom su ga vidjeli rani Isusovi sljedbenici, tamna, duga kosa. No najraniji prikazi Isusa ga prikazuju kao dječaka bez brade, ponekad plave kose. Kršćansko raspelo je izvorno nosilo sliku janjeta umjesto čovjeka sve do 8. Ili 9. Stoljeća kada se Isusa pokazivalo kao mladok poganskog boga. Isusov izgled je bio proizvoljan, alegorijski, nehistorijski i neutemeljen na ikakvom određenom pojedincu.

Kovanice su se proizvodile u to vrijeme i oduvijek su prikazivale događaje i ličnosti neposredno nakon njih. Na žalost kršćanskih propagandista, kovanica koje opisuju ove događaje iz 1.,2.,ili 3. stoljeća nema. Predpostavimo iz razloga jer su oni bili literalna fikcija.

Mnogi ukazuju na brdu Kalvariju, postaje križnog puta i druga mjesta u Jeruzalemu kao dokaze da se tamo nešto moralo dogoditi. No do sada ništa konkretno nije dokazano i do dan danas ona su samo turistička središta na koja mnogi očajnici putuju, mnogi željeći da ih se tamo razapne. Ista ova religijska mahnitost pogodovala je i raztućem biznisu s relikvijama,turizmom i svetim mjestima od kojih zna se tko ima najveću zaradu. Za neke Kašmirska dolina u Indiji polaže pravo na grobove Isusa i Mojsija. Međutim, ´Yuz Asaf´,kao i´Josip´je bila svećenička titula, te su mnogi svećenici obitavali na tom područiju.

Povjesničari

Isus Krist je toliko intenzivno utisnut u kulturu našeg društva da se mnogi ljudi i dalje drže minimalne pretpostavke da je´barem negdje davno možda postojao  dobar čovjek po imenu Isus´. Unatoč rapidnom povećanju ateista, te filmova i knjiga koje poprilično zorno razotkrivaju urotu religije koja je skrivana od očiju javnosti, ljudima je veoma teško pomisliti da takva osoba nikada nije niti postojala. Dapače, nastoje se oslanjati na povjesničare.

Čitajuć knjige Acharye S. Koja je opsežno istraživala djela povjesničara, pošto je i ona sama povjesničarka, doznao sam za postojanje nekih  povjesničara koji su živjeli u to vrijeme za koje se grčevito drže kršćani. Jedan od njih je Josip Flavije, židovski povjesničar (37.-oko 95.n.e.). Njegov otac je bio ugledni i učen svećenik koji je živio u Jeruzalemu u to vrijeme i fascinantno je to što on svojem sinu nije prepričavao bizarne i veličanstvene događaje koje opisuju evanđelja.  Dok je služio u Galileji, zar je moguće, ako je vjerovati djelima apostolskima, da tu zemlju nisu preplavile priče o razapetom galilejcu? Bizarno je da nitko na svojim putovanjima nije naišao na trag. Tu su mnogi povjesničari koji su rođeni više desetljeća nakon Isusove smrti i stoga njihovi izvori dolaze iz druge ruke. No čak su  i njihove sveske mnogi učenjaci pa i kršćani ipak proglasili krivotvorinama.

Maleni ulomak iz djela rimskog povjesničara Svetonija mnogi branitelji kršćanstva vole držati kao dokaz za postojanje navodnog bogočovjeka. No, kako moji izvori govore, Isus Krist nije bio u Rimu unatoč tome što se u Svetonijovim zapisima nalazi netko pod imenom˝Chrestus˝ili˝Chrestos˝. No upravu tu titulu˝Chrestusa˝ili˝Chrestosa˝, što znači dobar i korsitan, nosili su kao ime mnogi ljudi u Rimu a naručito oslobođeni robovi pa i razni bogovi.  Mnogi se mahnito drže židovskih tekstova koji govore o ljudima koji su živjeli u tom razdoblju te bili kamenovani, razapinjani ili vješani. Ti tekstovi upravo govore o ´ljudima´ jer su ritualna ili sudska smaknuća  u tom obliku tada bila uobičajena. U rabinskoj literaturi se Isus ne spominje prije početka 2.stoljeća i to ne postojanje ranijih referenci nije nimalo čudno.  Gdje se nalaze povjesničari tog vremena? Njihova šutnja snažno svjedoči protiv kršćanskih historicista. Čak i da postoje veće autentičnosti oko svega ovoga, one bi nas mogle odvesti ništa ranije nego do vremena u kojemu su pisana evanđelja te bi tada posvjedočili legendama o Isusu ali ne i o njegovoj povijesnosti.

˝Izuzetne tvrdnje zahtjevaju izuzetne dokaze˝. Međutim konkretni i izuzetni dokazi u ovom pogledu nikada nisu iznijeti niti se nadziru na vidiku.

Očito je da je Isus mitska figura koja se temelji na razno raznim bogoljudima iz drugih religija jednako kao što su to mitovi grčke, egipta, engleske, indije, rima, sumera itd. Postojanje i identitet ovih misterioznih likova, koji djele ovolike sličnosti, skrivano je od ljudi kao jedan dio globalne kršćanske urote.

Izvor: http://duh-vremena.bloger.hr