Od svih dragocjenih stvari na svijetu, ona za kojom se uvijek najviše uzdisalo zacijelo je zlato. Stari Egipćani smatrali su ga svetim poput sunca, ratovi su se vodili zbog njega a Portugalci su zbog zlata riskirali plovidbu na kraj svijeta. Zlato ne predstavlja samo blagostanje. Simbolički je i znak ljubavi, vjenčani prsten je zlatan. Isto tako u lingvističkom smislu riječ zlato znači dobro. Kao recimo u izrazima: «Zlato od djeteta ili zlatna prilika». Manje od milijun tona zlata je iskopano, možda izgleda mnogo ali je puno manje u usporedbi sa dijamantima i drugim dragocjenostima koje su bile ispod zemlje.

Veličanstvena je legenda famoznog grada zlata ElDorada, i nevjerojatna blaga koja se na njegov spomen ukažu pred očima, ušće blagodati i dobrostanja, zlata unedogled. «Zlato je kažu Zeusovo dijete. Ni hrđa ni plijesan ne izjedaju toliko koliko čovjekov um izjeda pohlepa za njim.». Tako je pisao Grčki poet Pindar. Zlato je kralj metala i posljednja mjera vrijednosti. Columbo je otišao toliko daleko i izjavio da «sa zlatom čovjek može zajamčiti svojoj duši ulaz u Raj.» No to nama daje zapravo uvid u ono što je bio njegov raj a baš je on bio taj čija se ekspedicija pretvorila u eksploataciju. Columbo je tragačima za zlatom otvorio put blaga kada je otkrio zlato u San Salvadoru na Hispanioli. Novosti poslane Ferdinandu i Isabelli španjolskom kralju i kraljici uskoro se proširila diljem Europe i od tada je počelo presjedanje na teritorije nove zemlje pod blagoslovom Kršćanstva

koje je potpuno decimiralo američku dotadašnju populaciju. Pedeset godina je prošlo od Columbovog otkrića i izvješća o postojanju zlata u «novom svijetu». Narodi Azteca u Mexicu i Inca u Peruu' potpali su pod vlast španjolskih conquestadoresa i njihove neiscrpne pohlepe za zlatom. Grobnice Sinu Indijanaca u visokim Andama opljačkane su a Europski tragači za  zlatom 1539 g. osnovali su grad Bogota, na teritoriju naroda Muisca . No najveće nalazište zlata vjeruje se da je bilo u gradu Manoa, izgubljenom u kišnim prašumama južne Amerike. Priče i kazivanja govore o nevjerojatnom gradu gdje je sve uključujuæi i svakodnevni alat, tanjure i ostalo bilo od suhog zlata. Njegovi stanovnici bili su upravo Muisca narod. O njima se nije mnogo znalo osim da je sve što su posjedovali bilo napravljeno od zlata.

I baš je tu među narodom Muisca legenda o ElDoradu po prvi put došla do ušiju Španjolaca. Rečeno im je za ritualnu ceremoniju koja se održavala na jezeru Guatavita, malo sjevernije od novoosnovanog grada Bogote.