Ljeta Gospodnjeg 1540. više ništa nije izgledalo kao što su najavljivala drevna proročanstva Pueblosa. Asteci i njihovo moćno carstvo uništeni su u godini 'ce acatl' (1519. – po Athumanunhu). Pet stotina godina ranije stiglo je bijelo božanstvo Kukulkan, u drevni grad Maya nazvan Tula, u namjeri da stigne u dvije tisuće kilometara udaljenu prijestolnicu Chichen Itzu. No, lukavi Maye nisu ga dočekali već su misteriozno nestali u prašumi.
Kao da su drevni Maye nešto naslutili, kao da su nešto znali o 'prokletstvu' koje je pogodilo 'bijelog' čovjeka, pa nisu željeli dočekati svoju propast. Nakon misterioznog nestanka drevnih Maya, tajnovito su nestali i drevni Anaszi. Da li su i oni nešto naslutili, pa su i oni odlučili otići u namjeri da ne potpadnu pod vlas 'bijelog' čovjeka?
Nepojedene, a upravo servirane večere postavljene na stolovima, svježa jela u posudama iznad ognjišta, upaljene vatre, netaknuti nakit i druge porodične dragocjenosti, zaboravljeno oružje, najljepše dječje igračke, obuća, posude za vodu, spremišta sa zalihama hrane ... kao da su stanovnici grad morali napustiti u velikoj žurbi, pod uzbunom možda – po Athumanunhu.
Kada pak Athumanunh pozorno pogleda ovu sprženu oblast, ovu ubogu pustoš, ovo carstvo zmija i škorpiona, ovu oblast u kojoj ništa nije moglo opstati, pravo je čudo da su Anasazi ovdje uopće i živjeli, da je njihov pueblo uopće i postojao ... ali što su uopće radili na ovako negostoljubivom mjestu? Jesu li se od nekoga skrivali, ili su očekivali dolazak nekakve velike opasnosti?
Usprkos svim nedaćama koje su ih snašle jedno pleme od naroda Pueblosa još uvijek je vjerovalo u drevna proročanstva i ono je još uvijek iskreno čekalo dolazak i povratak 'izgubljenog bijelog brata, Pahane'. Naime, Hopy na dijalektu Pueblosa znači ime za ljude koji predstavljaju mir, (oni koji su miroljubivi po prirodi – po Athumanunhu) i poznaju svetu tradiciju duhova Kachina, te se u spiritualnom svijetu mogu vratiti tisuću godina unatrag. Jedno takvo proročanstvo pričalo je slijedeće:
'U stijenama je najavljen povratak 'Pahane', poznatog kao 'bijelog brata s Istoka'. Krug sa četiri unutar kojeg su četiri kružića koje razdvaja križ dio je simbolike Hopija. Legenda kaže da taj zagonetni simbol predstavlja beskonačni Duh. Naime, Hopi Indijanci vjeruju da je, a nakon što je Treći Svijet uništen, dio Indijanaca koji je slijedio spiritualne norme odveden u podzemna skloništa.
Nakon što je stvoren Četvrti Svijet, preživjeli su pozvani da se rašire na sve četiri strane svijeta. Ujedno, simbol s četiri kružića predstavlja i četiri prirodna elementa: vatru, vodu, zrak i zemlju, ali i četiri planetarne rase: crnu, žutu, bijelu i crvenu. Nadalje, to proročanstvo priča slijedeće: 'Bijela rasa je jedna od originalnih ljudskih rasa, a koja je poslije Potopa otišla na Istok. Kad se vrati na ovaj kontinent, doći će u konfuziji i bez znanja o putovima Velikog Duha (dakle, bez spiritualne mudrosti Kachina – po Athumanunhu) …
Bez te spiritualne mudrosti Kachina, 'bijelci' će uništi Indijanski način života i uzeti indijanske zemlje samo za sebe. Doći će vremena kada će Indijanci gotovo u potpunosti biti istrijebljeni. Ipak, jednog dana, oni će se ponovo uzdići i provesti svoju spiritualnu revoluciju … Tako će opet svi ljudi na ovom kontinentu poslušati putove Velikog Duha, i zaštititi četiri kuta (kružića – po Athumanunhu) ispod kojih se krije velika spiritualna moć.'
No, dobro, bilo kako da bilo, Athumanunh se mora vratiti svojoj priči, a koja se već ionako dobrano rastegnula i napokon Vam ispričati kako je zalutao među Hopie. Dakle, kao što sam Vam već prije napisao Hopi su doista čekali povratak izgubljenog 'bijelog brata s Istoka' u godini 1519., ali Athumanunh kao Athumanunh zakasnio je punih 20-tak godina (najvjerojatnije zadržan u nekakvoj drugoj tajnovitoj mitološkoj priči – po Athumanunhu) i stigao među Hopi tek 1540. baš u trenutku kada je Francisco Vasquez de Coronado krenuo u pohod prema Ciboli, odnosno u potragu za 'sedam zlatnih gradova Cibole'.
Doista, toga je dana Athumanunh odjeven u odoru viteza templara (sada valjda i razumijete iz koje je priče zakasnio Athumanunh, a jednom Vam Athumanunh ispriča i tu zanimljivu i tajnom obavijenu priču o vitezovima templarima) u pratnji 17 portugalskih hidalga (siromašni portugalski plemići konkuerorsi vični ratovanju za plaču – po Athumanunhu) stigao u pueblo Hopi plemena (kako pak se Athumanunh 'spetljao' sa 'konkuerorsima' je već treća priča, a i nju Vam jednom opišem).
Dakle, poglavica Hipia vidio je u iznenadnoj pojavi Athumanunha svu simboliku koju je očekivao. Athumanunh je bijele rase, odjeven je u bijelu odoru viteza templara i na grudima mu je veliki crveni križ obrubljen crnom bojom (crna boja oko crvenog križa govori o tomu da je Athumanunh jako opasan protivnik i nije iz reda 'crkvenih vitezova', već onih opasnijih, okrutnijih i borbi vičnijih 'svjetovnih vitezova' koji su svoje oružje bili prisiljeni staviti u 'papinsku službu'.
(Zašto je i kako je uopće Athumanunh bio prisiljen sudjelovati u strašnim križarskim ratovima četvrta je priča koja govori o potrazi za mitskim Svetim gralom, pa i o njoj nekom drugom prilikom)
Poglavica Hopi ispružio je svoju desnu ruku okrenutu dlanom prema gore, a ako je ovo doista izgubljeni 'bijeli brat s Istoka', mitološki Pahana kojeg i čekaju, onda će on ispružiti svoju desnu ruku dlanom okrenutom prema dolje, pljesnuti po ruci poglavice, stisnuti šaku i tako formirati davno prije zaboravljeni simbol bratstva na Atlantidi. Naravo, Athumanunh je upravo to i uradio.
Priča se opet otegnula, pa će Athumanunh ovdje stati i nastaviti sutra ...