Amazonsko kraljevstvo Araghoryanaca, smješteno na otoku Haryngha, otoku s vječito toplom klimom čije obale zapljuskuju topla mora Divljeg oceana. Mali dio otoka bio je pod vlašću Aragoryanaca. Osvajanjem susjednog otoka Scarabayha od strane vojske Zlog kraljevstva Amarotha i invazijom dijela otoka Haryngha od strane Kotyanaca, Dadaroshana i Coyotyana, a na zamolbu kralja Aragohryanaca, te same Sonsyreye, na otok su iskrcani i odredi Alanđana.

Dolaskom Alanđana i njihovo učešće u bitkama Craxenha u kojima su alandski odredi više puta tukli vojske Coyotyana i Dadarosha u divljim zemljama Tykanderoghe (Tyx), stanje na otoku Haryngha se smirilo. Svatko je zadržao svoje područje i zavladao je mir. No, ne zadugo. Dolaskom princeze Sonsyreye na otok Haryngha u posjetu svojoj prijateljici Sonsynorhy ponovno su izbili sporadični okršaji koji će uskoro prerasti u otvorene sukobe, a kasnije i u ratove.

Princeza Sonsyreya iznenada je napustila svoju zemlju Dyadonhu i otputovala u daleku zemlju Araghoryanaca, u posjetu svojoj vršnjakinji i prijateljici princezi Sonsynorhy. Iako se Sonsyrey nije slagala s odlukom Andraghonha da je do otoka prati alandsko ratno brodovlje, bojeći se za krhki mir Araghoryanaca i kraljevstva Amaroth, koji bi sigurno bio narušen pojavom snažnih grupacija Alanđana, Andraghonh je ipak odredio pukovnika Unakasa da povede nekoliko alandskih elitnih pukovnija potajno u grad Aryal i tamo pričeka razvoj događaja. Za potporu Unakasu određena je alandska flota 'Neshy' pod zapovijedanjem kapetana Masharanha.

Predivnom pješčanom obalom šetale su princeze Sonsyreya i Sonsynorha, te bezbrižno razgovarale o danima svog djetinjstva (princeza Sonsyreya rođena je na otoku Haryngha za vrijeme jednog posjeta carice Nemesydye amazonskoj kraljici Laynhy, majci Sonsynorhe. Kako su tada u Amazonyi u to doba bjesnjeli ratovi sa Sywolykhyma, car Arthur je odlučio svoju ženu i troje djece ostaviti daleko na jugu u tada sigurnoj zemlji kralja Carsonha.

Tako su najranije djetinjstvo princeze Sonsyrey i Sonsynorha provele zajedno i bezbrižno, a nakon toga nisu se vidjele, pa su zbog toga sada jedna drugoj imale štošta ispričati i povjeriti se jedna drugoj). Tako u svom bezbrižnom razgovoru nisu ni primijetile da im obalom u susret dolaze naoružani konjanici. No, mladi araghoryanskhy časnik zadužen za osiguranje princeza brzo je reagirao i okupio oko sebe ratnike iz pratnje spreman zaštiti princeze.

Skupina konjanika se približi, bili su to Dadaroshany predvođeni svojim princem Taranthom. Sonsyreyu ovi ratnici strašno podsjete na Alanđane, snažno oklopljeni i naoružani, šutljivi prijeteći pogledi, čudan složaj, ali nešto im je ipak nedostajalo. Bilo je to ono tajnovito i dostojanstveno držanje, stega koja je krasila jedino Alanđane.

'Tko je ovaj Sonsynorho?' – upita Sonsyreya. 'Princ Taranth i njegovi Dadaroshany, najveći davež ovog našeg predivnog otoka. Uvjeren u svoju snagu misli da sve može. – odgovori joj Sonsynorha. 'Šetaš sama Sonsynorho? Moglo bi ti se nešto dogoditi ovako daleko od zidina Nyzye.' – naceri se mladi princ Dadaroshana. 'Zar ti Taranthe ne vidiš da nisam sama? Prate me gardisti mog oca, a ovo je ako nisi znao zemlja Aragoryanaca, pa bih ja tebe trebala pitati što tu radiš?' – odbrusi prkosno Sonsynorha.

'Baš zbog tvoje gošće i jesam ovdje. Mogla bi je večeras dovesti u naš grad gdje pripremao proslavu i upoznati nas.' – odjednom promjeni boju glasa Taranth. 'U to leglo zla, gdje slobodno šeću lopovi i gusari? Baš si naivan i providan Taranthe.' – odgovori mu Sonsynorha. 'Što na moje društvo kaže nepoznata?' – sada se Taranth obratio direktno Sonsyrey.

Sonsyrey ga na trenutak pogleda i potom mu odgovori: 'Društvo već imam, a dijelim i Sonsynorynho razmišljanje i na kraju za večeras imamo druge planove prinče Taranth, ako sam dobro zapamtila.' Princeze se okrenu i praćene pogledima Dadaroshana, uz nazočnost araghorskyh ratnika, produže prema gradu Nyzya.

'Pogledaj je Konhorhe, zar nije predivna? Tijelo božice, ruke nježne i njegovane, duga crna kosa, te predivne nebeskoplave oči. Tko je ona Konhorhe? Zašto je ja do sada nisam vidio?' – obrati se svom pratitelju princ Taranth. 'Pričaju da je južnjakinja, Amazonska princeza, ali stigla je sa sjevera i iznenada se pojavila u luci Nyzye.' – odgovori dadaroskhy časnik.

'Dovedi mi je u palaču Konhorhe i dat ću ti zlata koliko si težak!' – zatraži Taranth. 'Prinče moj, ali to nije lako uraditi. Ako nisi primijetio među Araghoryancyma nalaze se i nama nepoznati ratnici koji je ljubomorno čuvaju i štite. Tu ih je sada mali broj, ali luka Nyzye vrvi od njih.' – upozori Konohr. 'Uzmi plaćenike i moju gardu, uradi što moraš, samomi je dovedi u palaču! – i dalje je insistirao Taranth.

'Već smo zapodjenuli kavgu s njima prinče, ali smo izvukli kraći kraj. Zapovijeda im neki pukovnik Unakas, a taj ti vitla mačem kao da je poludio, a sve mi se čini da ih je na ovom otoku puno više sličnih njemu, samo nije mi jasno …' – Konorha iznenada i ljutito prekine Taranth: 'Ma daj Konhorhe, zar te uplašila šačica nepoznatih ratnika! Pripremi se sutra idemo direktno u luku Nyzye da to ja vidim vlastitim očima!'

'Dozvoli mi prinče da završim i da te upozorim. Jedan kotyansky časnik ispričao mi je priču o nepoznatim ratnicima koji su se pojavili iz maglovite i hladne zemlje i toliko silno navalili na Sywolykhe, te im nanijeli toliko poraza od kojih jedva da im je prijestolnica Samaratogha ostala. Govore da su i oni sami, Kotyancy, imali strašne muke s njima. Znaš i sam da iako su divlji, Kotyancy i Sywolykhy nisu plašljivi i kukavice. Bore se oni poput lavova i poraz ne priznaju, međutim, tim ratnicima stvarno priznaju hrabrost i poraze koje su im nanijeli. Čini mi se da su to upravo ti ratnici dopratili tvoju ljepoticu i ne bi valjalo da se i sami upuštamo u …' – i dalje je upozoravao Konorh Tarantha.

'Opet ti Konhorhe, čini mi se da si ostario i postao strašljiv! Zar Dadaroshany nisu u zemlji Forx dokazali da su bolji od Sywolykyh i inih ratnika, zar mi nismo tukli najbolje odrede kraljevstva Amaroth? Zar se nismo hrabro dokazali na Hyperareyi, zar se nismo tukli sa ratnicima Sectorha, ili si sve to zaboravio i postao kukavica?' – opet je srdito galamio Taranth. 'Ne prinče, nisam kukavica, ali govorim ti o onome što sam čuo, a čuo sam da će sutra u Nyzyu doploviti još brodova tih nepoznatih ratnika i da će na njima biti i njihov princ kojeg nazivaju čudnim imenom 'Onaj koji spava ispod pijeska', pa ako želiš možemo se sutra s njima ogledati, ali ti to ne preporučujem.' miran je ostao Konorh.

'Ako je tako, onda je to to. Obavijesti Coyotyane, nadam se da su zainteresirani za neki plijen, a moglo bi ga sutra biti, nemoj zaboraviti i na Kotyance! Sutra idemo u luku Nyzye! – zadovoljan je napokon bio Taranth.